RADIO-MOST
05.04.1998.
Da li postoji crnogorski jezik?
O tome, da li postoji crnogorski jezik, razgovaraju,
uz moderaciju OMERA KARABEGA:
VOJISLAV NIKCEVIC, na Cetinju, redovni
profesor crnogorske knjizevnosti na Filozofskom fakultetu u Niksicu
i
MIHAJLO SCEPANOVIC, u Beogradu, magistar,
istrazivac saradnik Instituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i
umetnosti
Omer Karabeg: U danasnjem Mostu
bice vodjena polemika o tome da li postoji crnogorski jezik, a nasi sagovornici
su na Cetinju Vojislav Nikcevic, redovni profesor crnogorske knjizevnosti
na Filozofskom fakultetu u Niksicu, a u Beogradu Mihajlo Scepanovic, magistar,
istrazivac saradnik Instituta za srpski jezik Srpske akademije nauka i
umetnosti. Gospodin Nikcevic je napisao niz radova u kojima dokazuje postojanje
crnogorskog jezika, a prosle godine objavio je i pravopis crnogorskog jezika.
S druge strane, gospodin Scepanovic je u nekoliko mahova pisao i govorio
da crnogorski jezik ne postoji. Mi bismo zeleli da u ovoj emisiji direktno
suprotstavimo njihove argumente. Gospodine Nikcevicu, molim vas da ukratko
iznesete vase stanoviste?
Vojislav Nikcevic: Po mojim istrazivanjima,
koja traju preko trideset godina, dosao sam do zakljucka da crnogorski
jezik postoji. Njegovo postojanje je vezano za postojanje crnogorskog naroda
i crnogorske nacije. On ima svoju posebnu genezu, svoje posebno porijeklo,
svoj narod, svoju naciju, svoju nadgradnju, svoju veoma razvijenu literaturu,
vrhunska knjizevna djela, kakva su djela Petra Drugog Petrovica Njegosa.
Dakle, ima sve ono sto treba da ima jedan socio-lingvisticki poseban jezik.
Omer Karabeg: Kakvo je vase misljenje,
gospodine Scepanovicu?
Mihajlo Scepanovic: Crnogorski jezik,
koliko ja znam, postoji samo u radovima i knjigama profesora Nikcevica.
Volio bih da mi profesor Nikcevic kaze da li postoji ijedan lingvista sa
ovog prostora, koji ce potvrditi njegove rijeci, to jeste da stvarno postoji
crnogorski jezik koji je, kako on to kaze u svojim knjigama, mnogo stariji
od srpskog jezika na ovim prostorima. Glavni argument protiv njegove tvrdnje
je cinjenica da ne postoji nijedna diferencijalna crta po kojoj bi se crnogorski
jezik razlikovao od starosrpskog ili srpskog jezika danas, jer mi znamo
da je istocnohercegovacki, koji je danas polovina Crne Gore, usao u osnovicu
srpskog jezika, kasnije srpskohrvatskog, tako da apsolutno ne postoji neka
diferencijacija koja bi vukla na stvaranje nekog posebnog jezika koji profesor
Nikcevic imenuje kao crnogorski.
Omer Karabeg: Izvolite, gospodine
Nikcevicu.
Vojislav Nikcevic: U prilog postojanju
crnogorskog jezika govori izjava poznatog zagrebackog profesora Dubravka
Skiljana, sada profesora opste lingvistike na Filozofskom fakuletetu u
Ljubljani. U intervjuu beogradskom listu "Vreme", prije otprilike dvije
godine, na pitanje kakve su razlike izmedju srpskog i hrvatskog jezika
on je rekao:"Jedino crnogorski jezik ima tipoloskih i sistemskih uslova
da bude poseban jezik, jer ima posebne glasove, posebne foneme". On je
naveo ssj i zzj, a po mojemu pravopisu tih fonema ima ukupno pet: ssj u
rijeci ssjekira, zzj u rijeci izzjesti, dz u rijeci bidza, dj u rijeci
djevojka i cc u rijeci ccerat. Crnogorski jezik ima poseban tip ijekavice,
i to fonoloske ijekavice u rijecima sijeno, bijelo, sjedio, zatim morfonoloske
ijekavice tipa tijeh, ovijeh, ovijema, tijema. Srpski jezik je izvorno
samo ekavski i do migracija Srbi nisu imali ijekavicu. Ijekavica je donesena
iz praotadzbine, iz danasnje istocne Njemacke. Prototip crnogorskog jezika
je polabski jezik koji je izumro u 18. vijeku. Preci Srba su donijeli samo
ekavicu iz jugoistocne Poljske, koja je u vezi sa bjeloruskim ekavizmom.
Istina, poslije seoba stanovnistva, u migracijama pred Turcima, ijekavica
je odnesena i u Srbiju i u Bosnu i u Hrvatsku, ali je ona tamo sekundarna
i zbog toga srpska lingvistika jos od Belica, izmedju dva svjetska rata,
do dana danasnjeg ide za tijem da potisne ijekavicu iz standarda, jer je
ona izvorno crnogorska. Crnogorski jezik ima toliko tipoloskih osobina
kojima se potvrdjuje u punom sociolingvistickom identitetu, za razliku
od srpskog jezika, koji je nadnarodni, nadnacionalni, do sada nema nijednog
sistemskog elementa kojim se moze potvrditi da je specificno srpski. Osim
Skiljana, koji je Hrvat, navodim i profesoricu Svenku Savic, sa Filozofskog
fakulteta u Novom Sadu, koja je na nasemu medjunarodnom naucnom skupu prosle
godine u Podgorici dala punu podrsku postojanju crnogorskog jezika. Tu
podrsku dali su i drugi slavisti. Agnjeska Spaginjska-Prusak, koja je profesorica
juznoslavenskih jezika na Filozofskom fakultetu u Gdanjsku, zatim Aleksandar
Dulicenko sa Tartu univerziteta u Estoniji. Danas se crnogorski jezik,
koliko ja znam, u svijetu predaje na deset univerziteta uporedo sa srpskim,
hrvatskim i bosnjackim jezikom. Posljednji zahtjev za moj pravopis dobio
sam sa Sorbone od profesora Pola Luisa Tomasa.
Omer Karabeg: Izvolite gospodine
Scepanovicu?
Mihajlo Scepanovic: Dubravko Skiljan
je poznato ime u ranijoj srpskohrvatskoj lingvistici, odnosno u opstoj
lingvistici, prije svega, i unekoliko i u socio i psiholingvistici. On
je profesor opste lingvistike u Ljubljani, ali, koliko ja znam, on se ne
bavi strukturom jezika, vec opstom lingvistikom. Ne ide mi u glavu da to
moze da kaze jedan lingvista velicine Dubravka Skiljana. Ako je stvarno
Dubravko Skiljan misljenja da su Nikcevicevih pet razlikovnih fonema jedan
od osnovnih uslova za izdvajanje crnogorskog jezika kao posebnog jezika
iz srpskog jezika, onda je tu neko ocito pobrkao loncice. Evo, zbog cega.
Profesor Nikcevic kaze da su ovih pet fonema osobina crnogorskog jezika.
Ja bih ipak bio slobodan da mu predocim da mora, prije svega, da locira
podrucje na kojem su se razvile ove foneme. Koliko ja znam to je osobina,
narocito ssj i zzj, cc i dj, novog jotovanja i to je osobina citavog istocnohercegovackog
dijalekta od Durmitora do Knina. Prema tome, taj argument ne moze nikako
stajati, to je jedna elementarna osobina koja je vezana za dijalekat i
narodne govore i, normalno, nju Vuk nije uzeo kao razlikovni element, bez
obzira sto je u pocetku u svom rjecniku i u svojim tekstovima pisao djevojka
i ccerati, medjutim kasnije je uvidio da je to posljedica refleksa jata
i novog jotovanja. Sto se tice toga da su rijeci tipa sijeno, bijelo posebni
fonoloski ijekavizmi, citava zapadna Srbija tako govori. 1994. godine objavljen
je magistarski rad Slavoljuba Markovica, koji je odbranjen na Beogradskom
univerzitetu, o granicama izmedju ijekavskih i ekavskih govora u Srbiji.
Vjerujte da se te granice nisu pomjerile od vremena Milosa Moskovljevica,
znaci u posljednjih pola vijeka. Prema tome, ijekavizmi koje vi nabrajate,
odnosno ovi koji su nastali novim jotovanjem, sluze vise kao psiho-lingvisticki
momenat u obiljezavanju govornika, nego na nivou jezicke strukture ili
jezicke tipologije. Sto se tice morfonoloskog ijekavizma, kako ga vi krscavate,
to su vasi lingvisticki termini, tipa tijeh, koje vi koristite, to je poznata
stara pridjevsko-zamjenicka promjena, odnosno nastavak koji je jednostavno
kasnije iscezao, cak i iz narodnih govora, kao i iz jezika pisaca od Njegosa
na ovamo. Tako da vam ni taj argument ne moze sluziti kao neki temeljnik
za ocvrscavanje ideje o stvaranju crnogorskog jezika. Vi kazete da postoji
mogucnost da ekavica potisne ijekavicu koja je samo crnogorska, a sta cete
sa Hercegovinom, sta cete sa svim onim dijelovima gdje zive ijekavci. Mozemo
se sloziti oko toga da je prije dvije i po, tri godine postojala jedna
nakaradna ideja sa Pala da se srpski izgovor proglasi kao ekavski, ali
vi dobro znate da je na skupu u Niksicu, na kojem ste i vi prisustvovali
- zanimljivo je da ste vi tada bili slusalac, a ja sam bio ucesnik - ijekavica
sacuvana kao izgovor ravnopravan ekavskom u srpskom jeziku. Da li je srpski
nacionalan ili nenacionalan jezik, kako god hocete, to su stvari koje traze
mnogo siru elaboraciju. To su vase proizvoljne konstatacije. Vi ipak ne
mozete potisnuti sav onaj narod u Crnoj Gori, sve one ljude koji se osjecaju
kao Srbi i koji govore srpskim jezikom, kao sto ni ja nemam pravo niti
za vas, niti bilo za koga ko se osjeca Crnogorcem, reci da je Srbin. Istorija,
ipak, na vasu zalost kazuje nesto drugo, recimo, da se veliki zupan Stefan
Nemanja rodio u Ribnici. Prema tome, ako sada pomijesamo sinhroniju i dijahroniju,
pa iz ove fotelje, vase i moje, pocnemo da raspredamo neke price o polabskom
jeziku i njegovom prvom rodjaku, crnogorskom jeziku, bojim se da ne budemo
smijesni nasim slusaocima. Sto se tice profesorice Svenke Savic, koja je,
kazete, vama dala punu podrsku, kada sam je pitao kako se provela na skupu
u Podgorici rece mi: "Otisla sam da vidim sta se tamo desava." Mislim da
nije bila nesto posebno odusevljena, ali ako je ona dala podrsku crnogorskom
jeziku, ona bi kao psiholingvista morala to sa svog psiholingvistickog
stanovista da obrazlozi i da to negdje objavi. Sto se tice interesovanja
za vasu knjigu, ako krenete sa jednom ovakvom radikalnom idejom i napisete
ovako radikalnu knjigu, normalno je da interesovanje ucenog svijeta u Evropi
bude veliko. Ali, da se crnogorski jezik predaje na toliko univerziteta,
to je za mene novost, jer, koliko ja znam, svi ozbiljni univerziteti u
Evropi jos i dalje vode racuna da se na slavistickim katedrama predaje
srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik, bar koliko sam ja obavijesten.
Tamo gdje su se te katedre izdijelile, tamo se vodi racuna o tome cije
je sta, cija je latinica, cija cirilica.
Omer Karabeg: Izvolite gospodine
Nikcevicu?
Vojislav Nikcevic: Rekao sam da
su preci Crnogoraca, koji se zovu Abodriti ili Obodriti, Veleti, odnosno
Ljutici, kao savezi slovenskih plemena dosli iz danasnje Istocne Njemacke
i donijeli ijekavicu . O tome je doktor Radoslav Rotkovic prije dvije godine
objavio opsirnu knjigu koja se zove "Odakle su dosli preci Crnogoraca".
U toj knjizi se moze naci preko osam stotina toponima koji pokazuju da
su preci Crnogoraca otuda dosli. Preci Srba su, rekao sam, donijeli ekavicu,
preci Hrvata ikavicu i preci Bosnjaka ikavicu. Preci Crnogoraca su donijeli
tri fonema ssj, zzj i dz, koje jedino posjeduje poljski jezik. Ta tri fonema
jedino imaju poljski i crnogorski jezik. Zasto? Zato sto su bili u susjedstvu.
Kada su ti fonemi doneseni na Balkan, oni su zauzeli prostor, prema onomastickim
istrazivanjima koja sam ja vrsio, od Mostara, preko Pljevalja i Sjenice
do Prokletija. To je prostor juznoga izgovora, Daniciceva juznoga izgovora,
iz kojeg se razvio crnogorski jezik. Na prostoru istocnog govora, odnosno
ekavskog, razvio se srpski jezik, a na podrucju ikavskog govora razvili
su se hrvatski i bosanski jezik. Tako je bilo sve do seoba. I ovo sto Scepanovic
navodi da se ijekavica i fonemi, o kojima je rijec, nalaze i na prostoru
srpskog jezika, to je sve doslo sa prostora od Mostara do Prokletija, sa
prostora crnogorskog jezika, sve je to primarno crnogorsko, dok je to u
srpskom, hrvatskom i bosanskom jeziku samo sekundarno i zato nije standardno.
U crnogorskom je to standardno jer je na nivou cijeloga naroda, u svim
crnogorskim govorima se upotrebljavaju ti fonemi i oni ne mogu imati za
Crnogorce dijalektalni rang, dok za srpski, hrvatski i bosanski jezik mogu
imati dijalektalni rang, mogu biti samo stilemi. U tome je sustinska razlika
izmedju nasih koncepcija. Mora se priznati da crnogorski narod ima svoj
jezik koji je donio sa sobom. Prije dvije godine Svjetski pen centar je
usvojio deklaraciju o jezickim i prevodilackim pravima u kojoj je osnovno
polazno nacelo da postojanje naroda povlaci za sobom i postojanje jezika.
To je sociolingvisticki pristup. Crnogorci po svim deklaracijama o ljudskim
pravima imaju pravo na svoj jezik. Neodrziva je Vukova koncepcija o juznoslovenskim
stokavcima kao Srbima. U tome je tragedija srpske lingvistike sto se oni
drze te teorije, da su svi juznoslovenski stokavci Srbi. Ta je teorija
i danas vladajuca, ali je duboko neodrziva. Sto se tice Svenke Savic, ona
je objavila, koliko se sada sjecam, intervju u "Monitoru" u kojemu je u
naslovu rekla: "Otvoriti institut za crnogorski jezik". Sto se tice izucavanja
crnogorskog jezika, on se izucava od Kornel univerziteta, preko Beckog
slavistickog instituta, do, evo sada, Sorbone, izucava se na univerzitetima
u Gdanjsku, Varsavi, Krakovu, Oslu, svuda tamo dje su razdvojeni srpski
i hrvatski i dje su dosle moje knjige, a ja sam objavio cijelu istoriju
crnogorskog jezika na oko hiljadu sto strana. Istina, te se knjige ne nalaze
po knjizarama, zato sto crnogorski jezik nije ustavnopravno priznat. Ja
sam sve to morao sam da radim i sam da trazim sredstva mimo drzave. Moje
knjige ne primaju drzavne knjizare, jer se taj jezik ovdje progoni. Mene
su tek sada poceli da zovu na naucne skupove koje organizuje drzava. Na
tom skupu na Filozofskom fakultetu u Niksicu, koji pominje Scepanovic,
ja sam bio prijavio referat "Status standardne ijekavice", ali mi nije
bilo dozvoljeno da ga podnesem, iako sam redovni profesor na tom fakultetu.
Meni su do prosle godine vrata svuda bila zatvorena. Trideset godina sam
bio izlozen strasnim sikanama i od strane vlasti i od protivnika crnogorskog
jezika. Vi sami znate da sam ja mnogima nudio da izadju na razgovor sa
mnom u ovoj emisiji, ali oni koji su me trideset godina napadali i napisali
protiv mene desetine tekstova nijesu htjeli da izadju. Milo mi je sto je
Scepanovic izasao, iako smo mi ipak razliciti nivoi. On je mlad covjek,
zatocenik jedne koncepcije, ja sam stvarao drugu koncepciju, kriticki sam
nastupao od pocetka svoga rada. Vidio sam da je sve neodrzivo.
Mihajlo Scepanovic: Vi pominjete
pretke Crnogoraca i kazete da su oni sa sobom donijeli iz Polablja ijekavicu,
a glavni argument vam je, kako navodite, Rotkoviceva studija i nekih osamsto
toponima. Povezujete fonetske likove nekih toponima sa danasnjeg prostora
Crne Gore sa onima sa danasnjeg prostora Poljske i tog dijela oko Labe.
Postoje opsteslovenski dijalektoloski atlasi koji biljeze zajednicka slovenska
mjesta. Postoji i veliki ruski etimoloski rijecnik koji biljezi primjere
toponima, tako da se ne mozete oslanjati na proizvoljne Rotkoviceve analize,
jer morate priznati da Rotkovic nije ni istoricar jezika, ni lingvista,
a onomaticar jos ponajmanje. Meni je drago sto sam cuo da se i vi bavite
onomastikom, ali vase radove iz onomastike do sada nisam citao, sto ne
znaci da ih necu sa zadovoljstvom da citam. Pomalo je preuranjena vasa
hipoteza da su, kako tvrdite, Crnogorci donijeli ssj, zzj i dz, a ne govorite
zbog cega, na koji nacin i u kojim rijecima se javljaju svi ti glasovi.
Naime, na obodu juznoslovenske grupe jezika mogli su se tu na periferiji
stvarati neki glasovi i imati posebnu razvojnu liniju, ali, oni se ni pozicijski,
ni fonetski ne javljaju na onim mjestima na kojma se javljaju u poljskom
jeziku. Tako da ne mozete reci da vam je poljski jezik brat od strica ili
neki blizi rod, a da preskocite jedan ogroman prostor na kome postoji srpski
jezik. To je malo preslobodno. Morate imati adekvatne dokaze da biste takvu
slobodnu hipotezu pretvorili u tezu. Tvrdite da citav narod koji danas
zivi u Crnoj Gori, koji vi zovete crnogorski narod, a ja kazem da tu ima
i Srba, makar polovina, ako ne i vise, govori ssj, zzj i dz. Ipak cemo
morati malo da se vratimo na to sta je knjizevni ili standardni, a sta
narodni jezik. Mislim da ne mozemo na ovaj nacin arhaizovati leksiku koja
se danas koristi na podrucju Crne Gore, bez obzira sto vi to u vasem pravopisu
preporucujete, jer mislim da je razlika izmedju razgovornog jezika i sluzbenog
jezika potpuno drugacija na danasnjem prostoru Crne Gore. Evo, zbog cega.
Mozda vi vasim studentima kazete sjedi i izjedi, ali ne vjerujem da tako
kazu ostale vase kolege na katedri Filozofskog fakulteta u Niksicu. Kazete
da je deklaraciju donio Svjetski pen centar, sto se moze protumaciti da
se Svjetski pen centar bavi sociolingvistikom. Normalno, oni se bave polozajem
nekih naroda i jezika, ali sama cinjenica da ste usamljeni, sem toga sto
vam stvarno treba skinuti kapu za upornost koju pokazujete, ipak pokazuje
da su vase ideje u vecini slucajeva utopija. Kada to kazem, mislim na elementarnu
stvar, na Vukovu konstataciju da su svi Srbi stokavci. Evo, ako je Vuk
bio veliki Srbin, inace, starinom nas Drobnjak, ili moj Drobnjak, posto
sam i ja Drobnjak i na to sam ponosan, ne znam sta cemo uraditi s Augustom
Leskinom. Koliko ja znam, u njegovoj gramatici stoji da je u osnovici srpskog
jezika stokavica i da je stokavski jezik srpski, koji Hrvati nazivaju hrvatskim.
Po vama ispada da se crnogorski jezik proucava na svim onim evropskim institutima,
odnosno katedrama, odakle su stigli pozivi za vasu knjigu. Tu budite malo
obazriviji. Kazete da je Svenka Savic rekla da treba otvoriti institut
za crnogorski jezik, sta je ona pod tim podrazumijevala, necu da razmisljam,
ali me kao lingvistu iznenadjuje. A, to da su Hrvati ikavci, mislim da
ste tu malo u zavadi sa dijalektologijom. Jer, cakavski je izvorno hrvatski,
ono malo kajkavskog je neka razmedja izmedju hrvatskog i slovenackog, vise
slovenackog nego hrvatskog, a u ovom dijelu zapadne Hercegovine, sto istorijska
dokumenta pokazuju, zive pokatoliceni Srbi, koji sebe mogu da zovu kako
hoce, ali to su istorijske cinjenice. Prema tome, da je ijekavica sama
crnogorska, to ne mogu da prihvatim, bez obzira sto imam dobru volju s
vama da razgovaram.
Vojislav Nikcevic: Ja sam bio jedan
od recenzenata knjige Radoslava Rotkovica koja se zove "Odakle su dosli
preci Crnogoraca". On je petnaest godina proucavao tu problematiku i proucio
je slovensku onomasticku literaturu. Toponime koje je on donio u svojoj
knjizi preuzeo je od velikog njemackog slaviste Trautmana, koji je izmedju
dva svjetska rata radio na toj problematici. Rotkovic nije uradio nista
drugo, nego je iz postojece literature njemackih i ceskih slavista, Hane
Skalove i drugih, preuzeo oko osamsto sedamdeset toponima. On je i prosle
godine na naucnom skupu, koji je organizovao Pen centar, prezentirao preko
stotinu ijekavskih toponima iz kojih se vidi da je ijekavica donesena iz
Polablja. Scepanovica upucujem na knjigu "Crnogorski govori", neka procita
rad profesora Josipa Hama, pa ce vidjeti da jata nema, da je jat bio samo
grafem, nije bio nikakav glas, nije se reflektovao, kako on kaze, to sve
pada u vodu. Sto se tice Leskinove teza da su svi stokavci Srbi , to je
poteklo od Safarika, Dobrovskog, onda je to preuzeo od njih Kopitar, Miklosic,
od Kopitara Vuk, ali ta se teorija potpuno raspada. Ja to u mojim knjigama
zovem filoloska i monogenetska teorija. Znaci, dvije teorije. Filoloska
u smislu da se narodi odredjuju po jezicima, to se radilo u 19. vijeku
i to vise niko ne radi, i monogenetska u smislu da se svi svjetski jezici
i svi narodi izvode iz jednog pranaroda i prajezika, koji je navodno bio
jedinstven. To sve pada. Prema tome, tu su duboke koncepcijske razlike
izmedju kolege Scepanovica, koji zastupa staru koncepciju, i mene, koji
sam na sasvim drugom putu, na sasvim drugom kolosjeku. Zbornik sa pomenutog
skupa, koji smo odrzali prosle godine, izaci ce tokom ove godine. Ja tu
imam veliku studiju koja se zove "Etnicka i jezicka osnova stokavskog dijasistema".
Tu se komparativno daje sta se iz cega razvilo i za Crnogorce i za Srbe
i za Hrvate i za Bosnjake-Muslimane. Sto se tice Scepanovicevog zastupanja
da su Crnogorci Srbi, moze on da se osjeca kako hoce, to je njegovo licno
pravo, ali pojam "SrbinÓ u Crnoj Gori nema etnicko znacenje. Neka
kolega Scepanovic uzme knjigu ÒKo je ko u Crnoj GoriÓ, koja
je izdata u Budvi 1993. godine, tamo ce naci da su se od preko hiljadu
ljudi, javnih radnika, naucnih radnika, politickih radnika, 63 posto izjasnili
kao Crnogorci, a 15 posto kao Srbi. To je njihovo pravo, ali nauka, ona
kojoj ja sluzim, to ne smatra etnosom. To je na bazi izjednacavanja srpstva
i pravoslavlja. To su samo pravoslavci ili Vukovi stokavci. To su bile
teske zablude u proslosti, koje su ostavile tragova i u danasnjoj svijesti
ljudi u Crnoj Gori. Svako ima pravo da se izjasnjava kako hoce, ali to
ne moze sluziti za negiranje Crnogoraca.
Mihajlo Scepanovic: Zanimljivo je
da je glavna potkrepa istinitosti Rotkovicevih nalaza zapravo vasa recenzija.
Vi njemu recenzirate, on vama recenzira, a gdje su ostali lingvisti. Ako
nipodastavate srpske lingviste, postoje i ostali iz cuvenog svijeta, pa
mozete da se prosetate i do Poljske, i do Ceske, i do Rusije, pa da potrazite
jednog Trubacova, danas jedno ogromno ime u slovenskoj etimologiji, koji
ima svoju tezu o Slovenima i koji bi mogao da bude dobar tumac toga sto
Rotkovic u svojim tezama donosi. Inace, Rotkoviceva teza o iscitavanju
nekih etrurskih natpisa se pokazala kao, u najblazu ruku, veoma slobodna,
tako da ne bih bio narocito odusevljen njegovim dokazima o izvornosti ijekavice.
Sto se tice vase tvrdnje da je jat samo grafema koje su se poslije razvili
fonemi, to je nesto sto ja u lingvistici do sada nisam sreo, to je neki
vas novi pristup da grafema sluzi kao izvor fonemama, to mi je nesto novo.
Vidjecemo kako cete proci u ucenom svijetu, evropskom. Mozda sam ja previse
zelen da bih shvatio takve vase zahvate u lingvistici. Ne znam sta je to
stvarno bilo i Safariku i Dobrovskom i Miklosicu i ucenoj Evropi 19. vijeka
da na taj nacin sudi o stokavici, o srpskom jeziku na ovim nasim prostorima,
ali je ipak cinjenica da je 19. vijek postavio temelje srbistike i osnove
srpskog jezika, pomenuo sam Leskina. Ja bih volio da se uz Trautmana malo
pozabavite i pogledate sta o svemu tome kaze Jozef Sic, jer je on, koliko
znam, doktorirao na srpskohrvatskoj geografskoj terminologiji. On je takodjer
bio iz istocne Njemacke i mislim da je jos ziv. Skoro mu je prevedena knjiga
u Beogradu. Pogledajte sta on misli, kad se vec pozivate na Rotkoviceva
etimoloska istrazivanja koja vam predstavljaju neke temeljnike u dokazivanju
te vase hipoteze. Sto se tice toga da se neko osjeca kao Srbin, mozemo
se sloziti da svako ima pravo da se izjasnjava, ali ocito vi necete moci
tako lako da ponistite Srbe sa Balkana, da ponistite srpski jezik nacinom
na koji pravite pravopis i gramatiku. Ocito je da se cesto zapletete i
izgubite misao. Navodim vam primjer sa 25. strane vaseg "Pravopisa crnogorskog
jezika". Vi kazete "da je opravdanije i logicnije pogrjesnom kodifikacijom
arhaizovane oblike vratiti u zivot ispravljajuci i spasavajuci tako crnogorski
jezik od izumiranja i ubrzane srbizacije, nego ga prepustati daljemu arhaizovanju".
Sta to znaci? Znaci da treba nesto sto je arhaizovano stititi da ne bude
ponovo arhaizovano. To potvrdjujete na 29. strani, kad kazete: "Na taj
nacin bi se one u njihovom standardnom, realizacijskom obliku na efikasan
nacin zastitile od dalje arhaizacije i denacionalizacije". To znaci da
na jednoj strani postavljate jedan zahtjev, a vec na sljedecoj taj zahtjev
nistite. I u ovom dosadasnjem razgovoru cesto zapadate u kontradiktornost
sa samim sobom, tako da bas ne mogu da vas pratim, kao sto vidite.
Vojislav Nikcevic: Prvo, nije tacno
da sam ja rekao da su se iz grafema jat javili fonemi.
Mihajlo Scepanovic: Gospodin Karabeg
ima tonski snimak, pa ga mozemo preslusati.
Vojislav Nikcevic: Ja sam rekao
da jat nije glas, nego grafem.
Mihajlo Scepanovic: Pa, sta je grafem?
Objasnite mi vasu definiciju glasa i grafema, molim vas.
Vojislav Nikcevic: Ja sam rekao
da jat nije glas koji se reflektovao, kako vasa lingvistika smatra, nego
je jat samo grafem, u svakom slovenskom jeziku, prvo u cirilometodijevskom
jeziku, onome iz okoline Soluna, tamo je imao vrijednost dvoglasa ja, na
primjer, nasa danasnje rijec vjera bila je vjara, i po tome se i zove jat.
U bugarskom je imao vrijednost glasa e i druge dijalektalne izgovorne vrijednosti.
U crnogorskom jeziku imao je razlicitu vrijednost, zavisno od pozicije
fonema ili glasa j koji se izrazava jatom kad stoji samostalno ili kada
mijenja polozaj u susretima sa vokalima i konsonantima. Prema tome, ne
moze biti ni rijeci o tome da su se iz grafema jat razvili fonemi. Vi ste
to tako shvatili, ali ja to nijesam rekao, nego ovo sto vam sad kazem.
Arhaizacija crnogorskog jezika je isla zbog pogresne norme. Mi smo maloprije
govorili o ovim nastavcima tijeh, ovijeh, koji se zovu pridjevsko-zamjenicki.
Njih je Belic ukinuo 1929. godine svojim pravopisom. Njih je Vuk kodifikovao
u svom standardnom tipu, to je prihvatio Becki dogovor, a njih su upotrebljavali
svi crnogorski pisci do 1929. godine. Belic ih je svojim pravopisom u vrijeme
sestojanuarske diktature ukinuo kao specificnost juznog govora i od tada
su arhaizovani, tako je bilo i sa crnogorskim jezikom, cijeli crnogorski
jezik je arhaizovan. Mihajlo Stevanovic je u prvom izdanju enciklopedije
Jugoslavije pisao da je cudo kako je takvo djelo kao "Gorski vijenac" moglo
nastati na lokalnom govoru. Isto to pise i Danilo Vusovic 1930. u svoj
tezi "Prilozi proucavanju Njegoseva jezika". On kaze da Njegosev jezik
ima dijalektalni, pokrajinski rang. Time ste dosli u strasnu kontradikciju
da najveci pisac pise neknjizevnim jezikom. Kako cete to objasniti? Zasto
pise neknjizevno? Zato sto ne moze da se uklopi u srpsku normu. Danilo
Vusovic je naveo oko trista cetrdeset znacajnijih osobina u Njegosevom
jeziku koje su van norme. Pa, to je poseban jezik. A, ja necu da unistavam
ni srpski narod, ni srpski jezik, Boze sacuvaj, kako vi tvrdite.
Mihajlo Scepanovic: Ja sam rekao
da vi nipodastavate, ne da unistavate. Ja ne mislim da su vase moci tolike.
Vojislav Nikcevic: Necu ni da ga
nipodastavam, nego da se razluci sta je sta, jer je to istorija razlucila.
Srbi su nastali u svojoj drzavi i u svojoj crkvi, a Crnogorci u svojoj
drzavi i u svojoj crkvi. To morate imati na umu. Ne moze se jedan jezik
odvojiti ni od naroda, ni od nacije, ni od drzave. Kako mozete da objasnite
da su Crnogorci Srbi, a na Cetinju je srpska ambasada? Koji to narod na
kugli zemaljskoj ima ambasadu sam u sebi? Morate voditi racuna o tome.
Mihajlo Scepanovic: Ja ne mogu da
vas razumijem upravo zato sto vi veoma brzo mijenjate ugao posmatranja
i uzimate samo one cinjenice koje se uklapaju u vasu teoriju.
Vojislav Nikcevic: Postavite mi
pitanja, na svako cu vam odgovoriti.
Mihajlo Scepanovic: Meni je neprijatno
da vam postavljam pitanja, hocu da prokomentarisem vase odgovore. Prvo,
sto se tice jata, mislim da je u svojoj istoriji jezika profesor Jovo Vukovic,
inace Pivljanin, pokazao koje su vrijednosti jata, i tu mi nemamo nesto
posebno da dodajemo. Vi cete vjerovatno u vasoj istoriji tog jezika, koji
vi nazivate crnogorski, da pokazete ovo sto ste sad meni rekli. Kazete
da pokusavate da spasite ono sto je Belic izbacio, a Vuk uveo. E, sad gledajte.
Vi kazete da je Belic izbacio zamjenicko-pridjevske oblike sa duzinom -ijeh,
-ijem. Da li ih je izbacio Belic ili jezicka praksa? Dajte da vidimo to.
Ako ih je izbacio Belic, zasto je to ucinio? Da li je u tome imao podrsku
jezicke prakse? Da li danas neko, osim vas koji to cinite u vasim pisanim
radovima i govoru, koristi ove arhaizovane oblike, kako ih vi zovete? To
mi pomalo lici na sve ono sto su radili Hrvati kada smo se polako poceli
udaljavati od zajednickog jezika, pa tako i vi preporucujete Crnogorcima
da prave rijeci kao sto su vozovnica ili domovnica. To su rijeci koje se
vama posebno svidjaju, ne znam kako bi vas vasi sugradjani docekali kada
biste im preporucili da autobusku kartu od Podgorice do Niksica zovu vozovnica
ili slicno. To su neke stvari koje ocito ne mozete, ili necete da prihvatite.
Ali, s druge strane, kada je rijec o Njegosu, dosta velikih djela je stvoreno
na dijalektalnoj knjizevnosti i nije nimalo slucajno sto se i dan danas
rade komentari "Gorskog vijenca". Njegos je, kao veliki genije, uspio da
u svoje djelo usisa svu onu leksiku i sve ono bogatstvo koje je posjedovao
narod. E, sad, to sto je Vuk uzeo neke rijeci, to ne znaci da postojanje
sve one leksike u "Gorskom vijencu" koja odudara od danasnjeg savremenog
standardnog jezika, ide u prilog tezi da je "Gorski vijenac" pisan na crnogorskom
jeziku. Cak, naprotiv, to samo pokazuje i odslikava kako se jezik razvija,
jer znamo kada je nastao "Gorski vijenac", a koje je danas vrijeme. Tesko
da cete naci sintaksu gdje se ne mogu napraviti razlike izmedju danasnjeg
govora i ovog sadrzaja "Gorskog vijenca". Tako da sve ove razlike samo
potvrdjuju da se jezik razvija, a nikako ne ide u prilog vasoj konstataciji
da je crnogorski jezik u "Gorskom vijencu" sacuvan u svom pravom obliku
i da je to glavna potvrda da crnogorski jezik postoji.
Vojislav Nikcevic: U vezi sa jatom
navodim samo jedan toponim na kojem pada cijela tradicionalisticka teorija
o jatu, a to je Bila Zora, koju u drugom vijeku nove ere pominje Polibije.
Sotirov je utvrdio da je to slovenski grad na granici izmedju Dardanije
i Makedonije. Dalje, uzmite Porfirogeneta, u njegov knjizi "De administrando
imperio", imate Biograd na moru, imate Beograd, imate Livno. Kasnije u
jedanaestom vijeku imate Rijecane, selo kod Niksica prema Hercegovini,
i na tome pada sva vasa istorija i teorija. To cete vidjeti. Dobro proucite
Rotkovicevu knjigu. Sto se tice crnogorskog jezika, ja vas upucujem na
zapis Ljubomira Nenadovica, Srbina, koji je 1857. godine bio prvi put u
Crnoj Gori i koji u "Pismima o Crnogorcima" kaze: "Bio sam u crkvi i pohodio
sam skolu na Obodu. U svim skolama je jezik crnogorski, u mnogome razlican
od onoga priznatog lepog jezika na kome je Biblija prevedena", misli na
Vukov jezik. "Ako Crnogorci produze svoje skole, kao do sada, onda posle
sto godina izmedju ta dva jezika bice veca razlika nego sto je izmedju
portugalskog i spanskog", pise Ljubomir Nenadovic. Do skolske 1863/64 godine
crnogorski jezik je cuvao svoje izvorno obiljezje. Razvijao se sasvim slobodno
i prirodno. Medjutim, zbog pogresne primjene Vukove teorije da su svi juznoslovenski
stokavci Srbi, potom Beliceve teorije da su srbohrvati, crnogorski jezik
je arhaiziran. Nije se razvijao slobodno, nego mu je nametnuta pogresna
kodifikovana norma. Do unazad dvadeset godina cijela Crna Gora je govorila
tijeh, ovijeh, dok se nije pojavila televizija kao sredstvo informisanja
i nivelisala jezik. Ali, ja i sada svake nedjelje slusam ujutro emisiju
za selo, na selu i dalje govore tijeh, ovijeh, Crnogorci nece da puste
da njihov jezik propadne. Francuska akademija ima nagradu za one koji stvore
novu kovanicu u duhu svog jezika ili ozivi arhaizam, a vasa lingvistika
je unistila cijeli jezik, ne samo crnogorski, nego i srpski, jer je pogresno
kodifikovala stokavstinu kao srpski jezik. U tome je sustina.
Mihajlo Scepanovic: Vama ce zaista
trebati jos dosta tomova knjiga da dokazete sve ove svoje tvrdnje i da
osnazite sve svoje hipoteze i pretvorite ih u teze. Slozicemo se u tome
da Francuzi vode racuna o svom jeziku. To je normalno, jer su Francuzi
ozbiljan narod. Ali me pomalo zabrinjava da vi, pisuci lingvisticki rad,
argument pronalazite u tumacenju jezika od strane jednog knjizevnika. Prije
svega, ni u lingvistici jos uvijek nije izdiferencionirano sta je jezik,
a sta je njegov dijalekat. To sto je rekao Ljuba Nenadovic tacno je sa
gledista jednog knjizevnika, kao sto ja mogu da kazem da Pirocanac ima
svoj pirotski jezik, i tu necu pogrijesiti, misleci na dijalekat, kao sto
mogu da kazem da ja imam svoj drobnjacki, a ne uskocki jezik, ili ne starocrnogorski.
Tu morate biti mnogo oprezniji, jer ocito je da je rijec o knjizevniku,
koji nije razlikovao jezik i dijalekat, a iz ovog sto ste vi procitali
samo slijedi da je on urgirao da se taj jezik ne arhaizuje, kako vi kazete,
nego da se kodifikuje i normira. Sto se i desilo 1863. i 1864 godine u
proslom vijeku. Vi smatrate da je on do tada cuvao svoje izvorno obiljezje,
sto nije tacno, jer on svoje izvorno obiljezje nije izgubio ni do danas,
ali je dobio kodifikaciju, znaci postao je knjizevni jezik, a znamo da
se maternji jezik usvaja, a knjizevni jezik se, profesore, uci. Valjda
cemo se u tome sloziti. Posto i ja nesto malo znam iz onomastike, moram
da priznam, uz svu dobru volju da razgovaram s vama, da me niste ubijedili
kada kazete da toponim Bila Zora rusi citav sistem o jatu, a niste pogledali
rad o rijeci Ditinji, to je danasnja rijeka Detinja kod Uzica, sto samo
govori o jednom refleksu glasa jat kod nekog od pisara iz srednjeg vijeka.
U dijalektoloskom zborniku su objavljene citave studije o nezamijenjenom
jatu u govorima centralne i sjeverozapadne Srbije. Da biste srusili tezu
o razvoju praslovenskog do starosrpskog vokalskog sistema, morate ipak
da nadjete tovar ovih toponima, a ne samo jedan.
Vojislav Nikcevic: Upucujem vas
na knjigu "Imenik geografskih naziva srednjovjekovne Zete".
Mihajlo Scepanovic: Vrlo rado cu
je procitati, ali vi ne mozete citavu slavistiku, da kazem sportskim zargonom,
izdriblati, uzimajuci samo ono sto vas zanima i sto odgovara vasoj hipotezi.
Vojislav Nikcevic: Uzmite knjigu
"Imenik geografskih naziva srednjovjekovne Zete", koju je pisao istorijski
geograf, doktor Gavro Skrivanic, koji je bio Srbin, a knjigu je objavio
Istorijski institut Narodne Republike Crne Gore u Titogradu 1959. godine.
Tamo cete naci tri Bijele i u Savniku onu vasu Bijelu.
Mihajlo Scepanovic: To je moje rodno
mjesto.
Vojislav Nikcevic: Bijelu cete naci
u Boki Kotorskoj, naci cete i Bjelose, naci cete i Prijepolje, naci cete
Prijerade, dva Biograda, sela u Hercegovini, naci cete potvrde za sve vase
takozvane reflekse jata. To nijesu nikakvi refleksi. Sve je to doneseno
iz praotadzbine. Ne kazem sve, nego najveci dio. Sto se tice Nenadovica,
on je u tom zapisu napisao da je Crnogorcima , kako je rekao, za ljubav
knjizevnog jedinstva predlagao da pisu onako kako se pise u Beogradu i
Novom Sadu. Medjutim, na Cetinju su mu rekli da je ljepse i obicnije kazati
"lijepa, bijela, sijeda brada u djeda, nego "lepa, bela, seda brada u deda".
Sto se tice recenzija, koje su pomenute maloprije, mogu reci da se ja ne
nalazim u materijalnoj poziciji u kojoj se nalazi Scepanovic, iza njega
stoji Institut, iza njega stoji Srbija, kao drzava. Iza mene ne stoji niko,
ja sam sam. Ja sam pisao prvi tom istorije crnogorskog jezika, kada je
bio rat. Kada sam ga zavrsio nije bilo teorije da izadje iz Crne Gore,
jer su bile zavedene sankcije i prekinuta komunikacija sa svijetom, naucna
i svaka druga. Ja sam morao za svoje recenzente da uzmem jednog istoricara
i Rotkovica. Cim se politicka situacija poboljsala, recenzent mog drugog
toma istorije crnogorskog jezika bio je akademik Josip Voncina iz Hrvatske
akademije nauka. Drugi je Josip Silic, redovni profesor Univerziteta u
Zagrebu. Treci je Rotkovic. Prvi recenzent mog "Pravopisa crnogorskog jezika"
je Josip Silic. Sve sto radim radim o svom kruhu i ruhu. Vi sami znate
koliko sam ja napadan iz vase sredine. Morate se staviti u moju poziciju.
Kada sam poceo da se bavim ovim cime se sada bavim, 1964.godine, vidio
sam da nesto ne stima, da se ono sto sam naucio ne slaze sa onim sto sam
utvrdjujem u praksi. Onda rekoh - sada moram da razucim ono sto sam ucio,
pa nanovo da ucim. Tako sam radio cijeloga vijeka.
Mihajlo Scepanovic: Vrijeme ce pokazati
koliko ste vi u pravu, a koliko predhodna lingvistika koju ste, kako vi
kazete, morali da razucite i da sami pocnete da stvarate ovo sto ste stvorili.
Ja bih samo iznio u par recenica svoj utisak o vasim knjigama. Mislim da
ste, kada ste kretali u ovaj projekat, krenuli s metodoloski pogresnom
hipotezom. Vi ste postavili sebi zadatak da napravite crnogorski jezik,
a onda ste automatski to pretvorili u tezu da crnogorski jezik postoji
i onda ste sa razlicitih mijesta, vrlo sumnjivih, razlicito preuzetih,
uzimali cinjenice. Tako se nije ni cuditi sto dobijate, bar ono sto sam
ja citao, veoma ostre i veoma neprijatne kritike od strane lingvista. Sto
se tice vaseg polozaja, vi ste redovni profesor na univerzitetu. Vjerujete
da iza mene ne stoji niko, iza mene stoji Institut u kome radim, onoliko
koliko iza vas stoji vas fakultet. Ne bih se dalje upustao u bilo kakve
polemicke rasprave, jer mislim da su vam male sanse da pokazete da u Crnoj
Gori stvarno postoji crnogorski jezik i da je nastao tako kako tvrdite
da je nastao. To sto dobijate recenzente iz Zagreba, to me nimalo ne cudi,
vrijeme ce vjerovatno pokazati na koji nacin je potrebno diferenciranje
crnogorskog i bosnjackog jezika od srpskog, da bi se poduprla teza o samosvojnosti
hrvatskog jezika.
Omer Karabeg: To je vas zakljucak
gospodine Scepanovicu. Vas zakljucak, gospodine Nikcevicu?
Vojislav Nikcevic: Ja sam veoma
zadovoljan sto je ostvaren ravnopravan dijalog izmedju kolege Scepanovica
i mene. To se do sada nije dogadjalo u mojim polemikama. Ja sam svakom
glasilu sa kojim saradjujem u Crnoj Gori rekao: "Pustajte sve sto dolazi
protivu mene, ali nas izjednacite i po broju tekstova i po prostoru". Ni
u jednoj polemici koju sam vodio sa vasim lingvistima nijesam bio izjednacen.
Do dvije, tri godine unazad, uopste mi nijesu davali da odgovorim. Zato
mi je veoma drago sto smo se na ovakav nacin sreli i rekli sto mislimo
i jedan i drugi. "Vrijeme je majstorsko reseto, rascistice ono ove stvari".
Mihajlo Scepanovic: "Bice bolja
koja ne potone".
Vojislav Nikcevic: "Bice bolja koja
ne potone". Ja sam veoma zadovoljan sa mojijem crnogorskim jezikom i svakim
danom javlja mi se sve vise mladih ljudi, pisaca iz Crne Gore. Jedan kaze
da je unio slovo ssj, drugi da je unio ovaj oblik, teci onaj. Traze mi
knjige iz inostranstva. Nemam razloga da ne budem zadovoljan. Odrzace se
samo ono sto ima buducnost, sto je na naucnoj osnovi. Ja smatram da sam
to sto sam radio, radio sa najboljom namjerom da to bude nauka. To nije
radjeno ni sa kakvom drugom namjerom, politickom.
Mihajlo Scepanovic: To vam nisam
ni rekao.
Vojislav Nikcevic: Niste, ali hocu
da se to cuje, jer ima i drugih mojijeh kriticara koji kazu da ja radim
za partije, da to radim iz politickijeh razloga, zato sto sam studirao
u Hrvatskoj i tako dalje. A ja sam zivio u Beogradu i bilo mi je lijepo,
ali i kada sam zivio u Beogradu bavio sam se ovom problematikom. Bio sam
tamo srednjoskolski profesor i pisao sve ove rasprave. To sam radio iz
dubokog ubjedjenja i vjerujem da ce ovo sto sam radio imati buducnost.
Omer Karabeg:
Hvala gospodine Nikcevicu,
Hvala gospodine Scepanovicu,
Bio je to Most u kome su nasi sagovornici bili u Beogradu Mihajlo Scepanovic,
saradnik Instituta za srpski jezik Srpske akademije nauka umetnosti, a
na Cetinju Vojislav Nikcevic, profesor crnogorske knjizevnosti na Filozofskom
fakultetu u Niksicu.
Posrednik u razgovoru bio je Omer Karabeg. |