Poznati Americki diplomata, pronalazac, revolucioner, itd., Bendjamin Franklin, ciji je lik jos uvijek na novcanici od sto dolara, bio je preko 80 godina i najstariji delegat na ustavnoj konvenciji u Filadelfiji 1787 g. i njihov glavni savjetnik. Posto su zavrsili rad koji je trajao preko tri mjeseca, trazio je od predsjenika konvencije, Djordja Washingtona, da mu dozvoli da se jos jednom obrati delegatima. Stari Benjamin je ustao uz pomoc stapa i preko malih, okruglih naocali rekao da je za vrijeme zasijedanja primijetio duborez pola sunca na stolici u kojoj je sjedio predsjednik konvencije. “Cesto sam se obracao tome suncu, ali nikako nijesam mogao zakljuciti da li je to sunce koje zalazi ili jutarnje sunce koje se radja. Sad, po zavrsetku nasega rada, ubijedjenjen sam da je to stvarno jutarnje sunce koje se radja,” rekao im je stari Franklin.
 

Lako je bilo delegatima protumacit sto je Franklin htio da sa tim kaze. Oni su znali da je on mislio na novo jutarnje sunce koje najavljuje novi sjajniji, topliji dan, novi pocetak, pocetak nove buducnosti koja donosi novo nadanje i obaveze za sve gradjane te nove drzave Amerike. To isto jutarnje sunce ce obasjat i nasu Crnu Goru 22-og Maja 2006 g. jer dan prije crnogorski narod ce, sa svih krajeva te prelijepe drzave, sa referendumom gromko kliknuti “ZA” i taj njihov glas ce se cuti preko citavog svijeta. Od toga dana Crna Goira se vraca onome sto je nekada bila, onome sto je imala prije 1918. godine kada su joj na jedan hohstaplerski nacin, uz pomoc domacih izdajica, koji su kasnije postali sluge Srpskoj kruni, oduzeli nezavisnost, crkvu, jezik, i jos najgore njenu cast i identitet. Crnogorski narod ce 21. Maja rijesiti da sam bude gospodar svoje buducnosti koja ima ogromni potencijal. To ce biti prvi dan obnovljene nase drage Crne Gore. To ce biti dan povratka svega onoga sto je ta nekada ugledna drzava imala i reprezentovala. Evropska Zajednica, da bi donekle utesila Srbiju, posebno ako izgube Kosovo ( koje su vec odavno izgubili), postavila je izborne uslove misleci da 55% je nemoguce postici na referendumu, ali ja sam ubijedjen da ce ih crnogorski narod iznenadit i glasati “ZA” sa daleko vecim procentom od 55. Sa time ce Evropskoj zajednici dokazati koliko mi hocemo, zelimo, i ceznemo za nezavisnost, za indentitet, za povratak izgubljenog dostojanstva, za clanstvo u njihovoj zajednici i clanstvo Ujedinjenih Nacija. Slobodarskoj Crnoj Gori i Crnogorcima je cilj da jos jednom postanemo aktivan clan demokratskog udruzenja svijeta.

Crnogorski narod je svjestan da taj novi pocetak nece biti lak i da put prema pravoj demokratskoj drzavi nece biti kratak jer Crna Gora kao sve drzave svijeta ima mnogo problema, mnogo cega toga sto ce se morat raspravljat i konacno ispraviti, ali nikakve pomjene ne mozemo ocekivati dokle se prvo ne oslobodimo od onih zbog kojih smo uglavnom i usli u vecinu tih nezgoda, od onih koji su pod utiskom da Crna Gora mora biti njihova dozivotna kolonija. Demokratija kao politicki sistem nije lak jer u njoj svaki covjek resava svoju licnu sudbinu. U njoj narod vlada a ne politicari koji su prolazni, jer narod kroz demokratski process izbora odlucuje kakvu ce drzavu imati. U njoj svaki gradjanin mora svjesno prihvatiti svoje obaveze prema sistemu da bi ga odrzao i stalno usavrsavao. U njoj su svi cijenjeni po njihovim vrlinama i sposobnostima a ne kojoj partiji pripadaju, koje su vjeroispovijesti. U njoj se nijedna grupa manjinskih stanovnika ne smije osjecati izolovana vec dio cjeline te drzave, uprave i vlasti i svega onoga sto stvara jednu drzavu. Danas ovdje u emigraciji osjecam taj zajednicki duh vise nego ikada prije. Zato veliki broj ljudi i zena, clanova crnogorskih organizacija kao i naseg Crnogorskog Kluba – San Francisko, kojima je nasa stara otadzbina neprestalno pri srcu, hitaju i nestrpljivo cekaju da se vrate u svoju otadzbinu i ucestvuju na glasanju toga najznacnijega dana u poslednjih sto godina crnogorske istorije. Oni se vracaju u pomoc svojoj Crnoj Gori kao sto su nekada nasi pradjedovi iz Amerike hitali natrag da je brane od okupatora.

Crna Gora ne smije nikada dozvoliti da je ikada iko vise uvuce u neke sukobe gdje nam nije mjesto, da zbog njih gubimo nasu crnogorsku cast i dostojanstvo kao sto je bio slucaj u Milosevicevim ratovima. Crnogorsko postenje se ipak pokazalo i u tim najtezijim danima kada su i sami bili oskudni cak i od onih najosnovnijim zivotnim potreba jer su siroko otvorili vrata svoje siromasne drzave, primili i sa njima dijelilisve sto su imali, hiljade jadnika koji su bjezali da bi spasili svoje zivote od onih sa kojima su do tada bili komsije. Toga momenta se nije pitalo ko si i odakle si. To oni koji su jos u Crnu Goru nebi smjeli nikada zaboravit.

Podjela sa Srbijom bice korisna za obadvije drzave. Olaksat cemo im jednu ogromnu obavezu jer Srbija se neprestalno zali da im je Crna Gora uvijek bila na teret, da bi smo svi od gladi umrli kad bi oni prestali da nas hrane. Mi smo uvijek bili podcijenjeni kao jedan lijeni, zaostali narod koje ne treba ozbiljno shvacati. Uvijek su brzi da nas uvrijede kad god im ispane prilika, kao na primjer predproslog ljeta kad smo moja supruga i ja svratili na veceru u jedan cuveni restoran u Beogradskoj Skadarliji. Orkestar koji je svirao po zelji gostiju konacno je dosao i do naseg stola i pitali nas da li bi smo zeljeli porucit neku pjesmu. Moja supruga, koja je Srpkinja iz Vojvodine, rekla im je da sam crnogorac i pitala ih dali znaju neku crnogorsku pjesmu. Sa srdacnim osmjehom covjek je odgovorio: “Da, da, kako da ne gospodjo. Znamo obadve! ”Znaci uvreda i prije zarade. Ovdje u inostranstvu nije mnogo bolje nego u Skadarliji. Na svim srpskim svecanim dogadjajima i igrankama nikada ne mozes ni jednu crnogorsku pjesmu cuti ako je specijalno ne porucis i dobro platis, ali sve u duhu bratstva i jedinstva.

Dosao je poslednji cas, jedan minut do pola noci, tog najvaznijeg dana u crnogorskoj istoriji kad cemo najvjerovatnije rijesiti sudbinu nase drzave i nasega naroda za navijek. I vele da jos ima onih koji se nijesu opredijelili kome ce dati svoj glas - to jest dali ce glasati za svoju nezavisnu, demokratsku drzavu u kojoj ce biti sami gospodari i sami krojiti svoju buducnost, drzava koja ce imati svoju crkvu i svoj jezik – ili ce glasat da produze sa ovom nesrecnom, tobos-drzavom Srbijom i Crnom Gorom sa kojom se cijeli svijet ruga.

O, dragi Boze, daj mojoj braci Crnogorcima cist vid i zdravu pamet 21. Maja 2006 godine, da ne obrukaju i sebe i svoje potomke, vec da pred sobom vide jednu sjajnu buducnost svoje drzave, i da svi slozno i glasno kliknemo “ZA”.

 Djoko J. Vuckovic,

Predsjednik,