Vitezovi sa olovkama
 

Note: Ovaj tekst je preuzet iz Lucindana br. 21 koji izdaje CPC- autor clanka je Branislav Borilovic

„Evo smo ti došli majko Crna Goro...da ti pomognemo u ovom odsudnom èasu“.
Ove dirljive rijeèi pripadaju g-dinu Blažu Sredanoviæu, poznatom crnogorskom patrioti iz
Sjedinjenih Amerièkih Država, koje je izgovorio na završnoj konvenciji bloka za samostalnu
Crnu Goru. Prosto ne mogu vjerovati da te odmjerene i nadahnute rijeèi g-dina
Sredanoviæa nijesu probudile kod svakog Crnogorca, pa makar se on zvao i „
Crnogorac srpskog porijekla“, onaj davno zapretani patriotizam koji je tako svojstven
èovjeku ovog podneblja i senzibiliteta.
Te rijeèi nijesu bile fraze nego istine duboko utkane u biæe ovog
naroda. Sliène poruke Crnogorci su èujali u nekim presudnim trenucima od njenih velikih
sinova poput Svetog Petra, Petra II, Kralja Nikole.
Istorijski 21. maj 2006. godine svakako je datum dostojan velikih datuma
iz burne prošlosti crnogorskog naroda. Referendum koji je toga dana održan doveo
je èitavu armiju Crnogoraca i pripadnika drugih naroda Crne Gore iz dijaspore, koji su došli
sa svih stranai meridijana da pomognu Crnoj Gori na njenom putu ka obnavljanju njene
državnosti. Neki od njih došli su sa ciljem da podrže zajednièku državu. No, bilo kako bilo,
njihovi motivi dolaska bili su iskreni i èasni, voðeni izraženim osjeæajem i interesom za
buduænost starog kraja. Zajedno sa domicilnim stanovništvom dali su snažan
demokratski peèat ovom referendumu, koji je ocijenjen od meðunarodne zajednice kao
najveæi domet iskazivanja volje naroda.
Oni koji su podržali blok za samostalnu Crnu Goru svakako su otišli svojim
kuæama punog srca uvjereni da su ostvarili cilj svih generacija Crnogoraca, a to je
samostalna i suverena Crna Gora koja je svoju samostalnost izgubila na krajnje
problematièan naèin 1918. godine. Za uzvrat dobili su državu kojom æe se dièiti i sa
ponosom o njoj govoriti. Patriotizam kojim je tih dana zapljusnuta Crna Gora neminovno
vraæa sjeæanja na daleku 1916. godinu, kada su u potpuno drugim uslovima i sasvim
drugim povodom Crnogorci iz Amerike na poziv Kralja Nikole pohitali da
pomognu majci Crnoj Gori. Njih se sa posebnim pijetetom i poštovanjem sjeæamo, ali i sa
gorèinom i žaljenjem, jer su mnogi od njih našli vjeèni mir u hladnim vodama Jadranskog
mora nadomak albanske obale kod Medova. Ti odvažni vitezovi u novoj sredini, ostvarili su
san o zaradi, lijepom životu, o porodicama, no to im nije znaèilo koliko gospodarev poziv
na odbranu Crne Gore. Zato su oni istinski heroji koji su davno valjda još kao djeca shvatili
da ništa nije svetije od svoje domovine.
Poput njih i njihovi potomci došli su iz svih krajeva svijeta u zavièaj
naoružani olovkama, dobrom voljom i snažnim patriotskim osjeæanjima. Na referendumu
su uradili ono što im je srce govorilo. Kao i njihovi preci i oni su krenuli na
dug put ostavljajuæi svoje najmilije, svoje biznise i svakodnevne obaveze da bi se našli na
biralištima širom Crne Gore, i da bi proveli koji dan sa svojim familijama u zavièaju. Meðu
tim vitezovima bilo je mnogo starih, iznemoglih i iscrpljenih od dugog putovanja, ali sve to
ih nije sprijeèilo da obave svoju graðansku obavezu. Zbog toga su oni vitezovi ovog
vremena.
U svakom sluèaju, rijeèi gospodina Sredanoviæa za dugo æe odjekivati
crnogorskim brdima, brdima u kojima žive neki mali, hrabri, odvažni i
tolerantni narodi, èija je sudbina da žive zajedno ili jedni pored drugih. Taj tolerantan model
suživota Crna Gora na najbolji moguæi naèin vjekovima demonstrira i dokazuje da se i na
Balkanu može razvijati demokratija. U Crnoj Gori ima mjesta za sve pod uslovom da njeni
graðani definitivno shvate da su jedni drugima najbliži. Hvala Crnogorcima i svim drugim
narodima iz dijaspore što su svojim prisustvom uvelièali dan 21. maj 2006. godine, dan koji
æe biti krupnim slovima upisan u istoriju crnogorskog naroda.

Stanko Bubanja