Sjecanje na crnogorske dobrovoljce iz 1915. godine trebalo bi da sve nas ispuni osjecanjem duga i zahvalnosti. Udruzenje Crnogoraca Amerike, sa centrom u San Francisku, nekoliko puta je u novije vrijeme polagalo na spomenik “Lovcenska vila” vijenac pijeteta sjenima medovskih stradalnika. Prosle godine nase Udruzenje je predlozilo mjerodavnim ministarstvima Crne Gore, da se, povodom devedeset godina od medovske katastrofe, podje u Albaniju i polozi u more vijenac na mjestu nesrece. Zeljeli smo da tom prilikom mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, njegovo preosvještenstvo Mihailo, odrzi opijelo stradalnicima. To je trebala da bude prva ovakva posjeta naših iseljenika mjestu medovske katastrofe. Izgubiti u jednom danu toliki broj dobrovoljaca za jednu malu zemlju ima isto znacenje kao kad bi  Amerika za isto vrijeme izgubila nekoliko stotina hiljada vojnika. Radi se o istom postotku. Na zalost, ova nasa ideja nije naisla na razumijevanje. Cak nam niko nista nije ni odgovorio!  Ostalo nam je da se, uz poznate stihove Milutina Bojica  iz pjesme “Plava grobnica”, prisjecamo nasih “prometeja nade, apostola jada”.

A poznato je da su mnoge aktivnosti crnogorskih iseljenika, kao  Prvi svjetski kongres u Njujorku 1999. godine i  Drugi svjetski  kongres na Cetinju 2000.godine, a narocito pripreme za proslogodisnji referendum, bile u znaku Lovcenske vile. Taj spomenik  je za sve nas iseljenike postao simbol odanosti i zrtvovanja za domovinu. Koliko su iseljenici doprinijeli realizaciji obnove crnogorske drzavnosti ostavljamo drugima da ocijene. No, ne samo crnogorska Vlada vec ni nasi vrli istoricari, dr Serbo Rastoder i dr Zivko Andrijasevic u svojoj nedavno publikovanoj Istoriji Crne Gore nijesu nasli za shodno cak ni da spomenu ovaj tragicni istorijski dogadjaj, dok se u toj Istoriji namijenjenoj iseljenicima(!!) naslo mjesta za broj grla sitne stoke u Crnoj Gori iz tog vremena. Ovakvu 
uvredu i sramotu iseljenici im tesko mogu oprostiti. Jos iza te Istorije stoji kao izdavac Centar za iseljenike Crne Gore, taj najvise promaseni resor crnogorske Vlade koji je ikad osnovan.

Ipak se konacno nasao neko da se potsjeti na ogromnu zrtvu nastradalih dobrovoljaca i obiljezi devedeset prvu godisnjicu ovog tragicnog dogadjaja. Veoma smo zahvalni NVO Mediteransko planinska Crna Gora i svima koji su na Badnji dan u Albaniji ucestvovali u polaganju vijenca pijeteta na mjestu katastrofe stradalnicima pod Medovom.

Za Udruzenje Crnogoraca Amerike
Blazo Sredanovic, predsjednik