Previous Letters:
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Pobjeda 26.11.2006
KOMPJUTERSKE DEBATE VESKA PEJOVIĆA
Cetinje će spasiti
entuzijasti
Odnedavno su Blažo Sredanović,
predsjednik Udruženja Crnogoraca Amerike, Marko Špadijer, sekretar Matice
crnogorske, Ivo Đukanović iz San Franciska i Vesko S. Pejović sa Cetinja
otvorili sajt naslovljen "Cetinje Okrenuto Budućnosti" (http://
www.geocities.com/cetinje-okrenuto-budućnosti/. Sajt su otvorili vođeni željom
da na savremen način povežu ljude dobre volje iz zemlje i dijaspore, sve one
koji bi svježim idejama i razmišljanjima o Cetinju doprinijeli izboru
najboljih opcija za budući razvoj Prijestonice.
Iza ove inicijative ne stoje zvanične ustanove ni nevladine organizacije niti bilo ko iz društvenih ili političkih organizacija. To je građanska inicijativa koja nastoji da pruži tehničku i organizacionu mogućnost da se stručno i demokratski iskaže što više ideja od koristi za Cetinje.
- Namjera nam je da omogućimo da se na jednom mjestu sakupi mnoštvo inicijativa pojedinaca, institucija, državnog i civilnog sektora koje mogu pomoći da se ubrza revitalizacija Cetinja. Učesnici u ovoj svojevrsnoj kompjuterskoj debati mogu da iznesu svoja razmišljanja. Cilj ove građanske inicijative nije da traži krivca za zaostajanje Cetinja, već da se zajednički doprinese bržim i adekvatnim rješenjima uočenih problema. Ovome u prilog ide i nova, pozitivna klima sa državnog nivoa prema Cetinju, kaže Vesko S. Pejović.
Pejović nam stavlja na uvid pismo Jelene Brajković koja prenosi predlog gostiju iz Njemačke gdje da se napravi biciklistička staza.
- Pretprošle godine vozili smo Žarko i ja naše goste iz Njemačke starim putem Cetinje - Rijeka Crnojevića - Pavlova strana. Iako je turistička sezona bila u jeku, ni jedna kola nijesmo sreli na čitavoj ovoj relaciji. Dan je bio sunčan i veoma topao dok smo starim putem, okruženi rastinjem, grabili prema Pavlovoj strani. Prizori su bili divni pa su naši gosti, zanemarivši pođekoju rupu na putu, veoma često tražili da stanemo kako bi napravili koji snimak. Jedan od njih, inače čovjek koji je prokrstario svijetom, nije mogao a da ne iskaže svoje najdublje i najiskrenije divljenje ljepoti krajolika kada smo stigli do Pavlove strane. Njegov komentar na ovo putovanje bi je veoma kratak: "Sve je divno! Kako bih tek uživao da mi je omogućeno da biciklom pređem ovu stazu." Ustvrdio je da bi ovom biciklističkom stazom u mapama Crne Gore, turistička ponuda bila mnogo bogatija te da bi se on i mnogi njegovi prijatelji koji žele da dođu u Crnu Goru zbog nje mnogo prije odlučili da ponovo dođu. Sinula mi je ideja da nekome predložim da se ova marš-ruta proglasi biciklističkom stazom, opremi saobraćajnom signalizacijom i turističko-ugostiteljskim objektima.
Vlasnik sajta o Cetinju, Vesko S. Pejović, autor je zapaženih knjiga "Ovoga niđe nema" i "Šah na Cetinju". Bivši odbornik i poslanik u Skupštini Crne Gore, entuzijasta "bez mane i straha" nada se da će i lokalna uprava imati koristi od ove inicijative.
estitka
Cetinje, koje nosimo u srcu i duši, spasiće entuzijasti kao što si ti. Pregaoci koji će svojim idejama natjerati i one koji se samo deklarativno zalažu za podršku Cetinju, da se zamisle i upitaju da li prijestonica zaslužuje sudbinu zaboravljenog, konzerviranog grada. Jer, svi moramo shvatiti da je Cetinje kičma državnosti i duhovna vertikala Crne Gore. Ako ta kičma nije jaka i stamena ne piše se dobro ni Crnoj Gori. Sva ulaganja u glavni grad Crne Gore, svi mostovi, spomenici i trgovi, koji se tamo grade ne mogu Podgorici dati dušu i šmek Cetinja. Kao što ni Njujork ne može nikada stići Rim i Pariz. A glavni grad i prijestonicu, kao i metropolu turizma razdvaja samo 30 kilometara. Nadajmo se i borimo se za to da to bude put, sa tri trake, koje će spajati ljude i posjetioce ova tri grada, da će kontrasti izazvani ulaganjima i izgradnjom dva susjedna grada vrlo brzo nestati. Cetinje mora postati prava prijestonica kojom ćemo se svi ponositi, a kojoj moramo svi pomoći u okvirima talenata kojima nas je Bog obdario, piše diplomirani inženjer Rajko Radusinović vlasniku novog sajta.
Grad specifičnog humora
Nedavno je u Sali "Ivan Crnojević" Vladinog doma promovisana knjiga Veska S. Pejovića "Ovoga niđe nema" u kojoj su sakupljene "iskrice" Cetinjana. Govoreći na promociji Aleksandar Saša Čilikov pored ostalog je kazao:
- Kada se govori o Cetinju neminovne su asocijacije na niz atributa koje ovaj grad nosi. Pomenuću samo neke: Cetinje grad muzeja, Cetinje duhovna i politička matrica Crne Gore, Cetinje centar pismenosti kod Južnih Slovena, Cetinje grad heroja, Cetinje najmanja prijestonica evropske urbane prepoznatljivosti, a što mislite dragi Cetinjani o atributu koji je davno izrekao moj, na žalost pokojni drug Ilija Idžo Stanković - Cetinje, indijanski rezervat! U ovoj kratkoj konstataciji nalazim jedan od bitnih elemenata onoga bez čega ovaj grad ne bi bio ono što jeste...
Tradicija cetinjskog humora, vuče korijene još od vremena Svetog Petra Cetinjskog, čak i u neka ranija vremena, sudeći po sadržaju tekstova brojnih posjetilaca i putopisaca koji su ga pohodili. U petovjekovnom životu grada, bilo je trenutaka blagostanja, međutim, još mnogo više nemaštine, muke. Čini mi se da je u momentima kada je bila dovedena u pitanje gola egzistencija njegovih građana, njihov humorni odnos prema životu bio jedan od ključnih elemenata opstanka i vaskrsavanja, kazao je Čilikov.
Ovog niđe nema
Moćan je humor u prijestonici kao što su moćni cetinjski vjekovi neprolazni. Iz knjige "Ovog niđe nema "izdvojili smo tri priče "kolektivnog duha cetinjskog".
Košet i ćevapi
U povratku iz Dubrovnika Mijo Banović i Vaso Vujić svrate u jedan crnogorski primorski restoran da utole glad. Turistička sezona je u punom jeku, bašta puna, a oni ogladnjeli. Poruče ćevape a konobari spori. Kako je Vaso nosio kravatu iz svoje čuvene kolekcije širokih "košet" kravata, Mijo, kao vuk gladan, jednom rukom uhvati Vasa za kravatu, a drugom rukom uze nož i krenu s njim prema kravati. Vaso se zbuni, a Mijo dodade: "Da okinemo malo od toga "košeta".
Kilo sira
Tekao razgovor nekolicine Cetinjana, okupljenih na Dvorskom trgu, na tužnu temu: kako preživjeti.
Uzima riječ Slobo Darić: - Nama kilo sira traje mjesec dana!
Svi sa čuđenjem i nevjericom pogledaše Sloba, znajući da on ima veliku familiju: tri sina i ženu, i da kilo sira oni mogu potrošiti za dva dana.
- Ajde Slobo, objasni nam taj fenomen, kažu prisutni.
- Ja poklopim teću u koju držimo sir sa providnim poklopcem, pa kad ogladnimo, svi umačemo!
Biće Katunjanka
Jedno vrijeme Vaso je stalno pričao kako će da se ženi i animirao potencijalne kandidate za svatove.
- Biće 300 svatova, svadba će se održati na Lovćen. U čelo trpeze sjediće: Milo, Bonja, Vlada Crne Gore. Do njih će biti stari jogaši: Slobo, Lale, Ćiro, Gaga, a onda dolaze stari "dimljeni" Cetinjani.
Smijući se, prisutni ga pitaju: - Okle će biti mlada? Mora da ćeš dovesti neku Njemicu.
- Neću Njemicu, jer su one zaštićene zakonom, da je zalijepim poša bih u Hag.
Iza ove inicijative ne stoje zvanične ustanove ni nevladine organizacije niti bilo ko iz društvenih ili političkih organizacija. To je građanska inicijativa koja nastoji da pruži tehničku i organizacionu mogućnost da se stručno i demokratski iskaže što više ideja od koristi za Cetinje.
- Namjera nam je da omogućimo da se na jednom mjestu sakupi mnoštvo inicijativa pojedinaca, institucija, državnog i civilnog sektora koje mogu pomoći da se ubrza revitalizacija Cetinja. Učesnici u ovoj svojevrsnoj kompjuterskoj debati mogu da iznesu svoja razmišljanja. Cilj ove građanske inicijative nije da traži krivca za zaostajanje Cetinja, već da se zajednički doprinese bržim i adekvatnim rješenjima uočenih problema. Ovome u prilog ide i nova, pozitivna klima sa državnog nivoa prema Cetinju, kaže Vesko S. Pejović.
Pejović nam stavlja na uvid pismo Jelene Brajković koja prenosi predlog gostiju iz Njemačke gdje da se napravi biciklistička staza.
- Pretprošle godine vozili smo Žarko i ja naše goste iz Njemačke starim putem Cetinje - Rijeka Crnojevića - Pavlova strana. Iako je turistička sezona bila u jeku, ni jedna kola nijesmo sreli na čitavoj ovoj relaciji. Dan je bio sunčan i veoma topao dok smo starim putem, okruženi rastinjem, grabili prema Pavlovoj strani. Prizori su bili divni pa su naši gosti, zanemarivši pođekoju rupu na putu, veoma često tražili da stanemo kako bi napravili koji snimak. Jedan od njih, inače čovjek koji je prokrstario svijetom, nije mogao a da ne iskaže svoje najdublje i najiskrenije divljenje ljepoti krajolika kada smo stigli do Pavlove strane. Njegov komentar na ovo putovanje bi je veoma kratak: "Sve je divno! Kako bih tek uživao da mi je omogućeno da biciklom pređem ovu stazu." Ustvrdio je da bi ovom biciklističkom stazom u mapama Crne Gore, turistička ponuda bila mnogo bogatija te da bi se on i mnogi njegovi prijatelji koji žele da dođu u Crnu Goru zbog nje mnogo prije odlučili da ponovo dođu. Sinula mi je ideja da nekome predložim da se ova marš-ruta proglasi biciklističkom stazom, opremi saobraćajnom signalizacijom i turističko-ugostiteljskim objektima.
Vlasnik sajta o Cetinju, Vesko S. Pejović, autor je zapaženih knjiga "Ovoga niđe nema" i "Šah na Cetinju". Bivši odbornik i poslanik u Skupštini Crne Gore, entuzijasta "bez mane i straha" nada se da će i lokalna uprava imati koristi od ove inicijative.
estitka
Cetinje, koje nosimo u srcu i duši, spasiće entuzijasti kao što si ti. Pregaoci koji će svojim idejama natjerati i one koji se samo deklarativno zalažu za podršku Cetinju, da se zamisle i upitaju da li prijestonica zaslužuje sudbinu zaboravljenog, konzerviranog grada. Jer, svi moramo shvatiti da je Cetinje kičma državnosti i duhovna vertikala Crne Gore. Ako ta kičma nije jaka i stamena ne piše se dobro ni Crnoj Gori. Sva ulaganja u glavni grad Crne Gore, svi mostovi, spomenici i trgovi, koji se tamo grade ne mogu Podgorici dati dušu i šmek Cetinja. Kao što ni Njujork ne može nikada stići Rim i Pariz. A glavni grad i prijestonicu, kao i metropolu turizma razdvaja samo 30 kilometara. Nadajmo se i borimo se za to da to bude put, sa tri trake, koje će spajati ljude i posjetioce ova tri grada, da će kontrasti izazvani ulaganjima i izgradnjom dva susjedna grada vrlo brzo nestati. Cetinje mora postati prava prijestonica kojom ćemo se svi ponositi, a kojoj moramo svi pomoći u okvirima talenata kojima nas je Bog obdario, piše diplomirani inženjer Rajko Radusinović vlasniku novog sajta.
Grad specifičnog humora
Nedavno je u Sali "Ivan Crnojević" Vladinog doma promovisana knjiga Veska S. Pejovića "Ovoga niđe nema" u kojoj su sakupljene "iskrice" Cetinjana. Govoreći na promociji Aleksandar Saša Čilikov pored ostalog je kazao:
- Kada se govori o Cetinju neminovne su asocijacije na niz atributa koje ovaj grad nosi. Pomenuću samo neke: Cetinje grad muzeja, Cetinje duhovna i politička matrica Crne Gore, Cetinje centar pismenosti kod Južnih Slovena, Cetinje grad heroja, Cetinje najmanja prijestonica evropske urbane prepoznatljivosti, a što mislite dragi Cetinjani o atributu koji je davno izrekao moj, na žalost pokojni drug Ilija Idžo Stanković - Cetinje, indijanski rezervat! U ovoj kratkoj konstataciji nalazim jedan od bitnih elemenata onoga bez čega ovaj grad ne bi bio ono što jeste...
Tradicija cetinjskog humora, vuče korijene još od vremena Svetog Petra Cetinjskog, čak i u neka ranija vremena, sudeći po sadržaju tekstova brojnih posjetilaca i putopisaca koji su ga pohodili. U petovjekovnom životu grada, bilo je trenutaka blagostanja, međutim, još mnogo više nemaštine, muke. Čini mi se da je u momentima kada je bila dovedena u pitanje gola egzistencija njegovih građana, njihov humorni odnos prema životu bio jedan od ključnih elemenata opstanka i vaskrsavanja, kazao je Čilikov.
Ovog niđe nema
Moćan je humor u prijestonici kao što su moćni cetinjski vjekovi neprolazni. Iz knjige "Ovog niđe nema "izdvojili smo tri priče "kolektivnog duha cetinjskog".
Košet i ćevapi
U povratku iz Dubrovnika Mijo Banović i Vaso Vujić svrate u jedan crnogorski primorski restoran da utole glad. Turistička sezona je u punom jeku, bašta puna, a oni ogladnjeli. Poruče ćevape a konobari spori. Kako je Vaso nosio kravatu iz svoje čuvene kolekcije širokih "košet" kravata, Mijo, kao vuk gladan, jednom rukom uhvati Vasa za kravatu, a drugom rukom uze nož i krenu s njim prema kravati. Vaso se zbuni, a Mijo dodade: "Da okinemo malo od toga "košeta".
Kilo sira
Tekao razgovor nekolicine Cetinjana, okupljenih na Dvorskom trgu, na tužnu temu: kako preživjeti.
Uzima riječ Slobo Darić: - Nama kilo sira traje mjesec dana!
Svi sa čuđenjem i nevjericom pogledaše Sloba, znajući da on ima veliku familiju: tri sina i ženu, i da kilo sira oni mogu potrošiti za dva dana.
- Ajde Slobo, objasni nam taj fenomen, kažu prisutni.
- Ja poklopim teću u koju držimo sir sa providnim poklopcem, pa kad ogladnimo, svi umačemo!
Biće Katunjanka
Jedno vrijeme Vaso je stalno pričao kako će da se ženi i animirao potencijalne kandidate za svatove.
- Biće 300 svatova, svadba će se održati na Lovćen. U čelo trpeze sjediće: Milo, Bonja, Vlada Crne Gore. Do njih će biti stari jogaši: Slobo, Lale, Ćiro, Gaga, a onda dolaze stari "dimljeni" Cetinjani.
Smijući se, prisutni ga pitaju: - Okle će biti mlada? Mora da ćeš dovesti neku Njemicu.
- Neću Njemicu, jer su one zaštićene zakonom, da je zalijepim poša bih u Hag.
