Postovana redakcijo,

o spisku Crnogoraca koji je "legalista" Kostunica ilegalno poslao u Brisel, se podosta komentarisalo. Malo sto se moze reci sto vec nijesmo culi u ovoj ili onoj formi. Zelio bih se osvrnuti na polozaj Crnogoraca u Srbiji. Pod Crnogorac podrazumjevam sve one koji se osjecaju Crnogorcima i koji vole Crnu Goru, koji je istinski vole, a ne na nacin da pozele crnogorskoj naciji da umre prije njih, ili na primjer na nacin da crnogorsku drzavnost kroz istoriju vide kao sticaj nesretnih okolnosti.

Jeste li se zapitali zasto Crnogorci blago receno anemicno reaguju na drskost Vojislava Kostunice, zasto dozvoljavaju da u njihovo ime govori memorandum-dum akademik Ljubomir Tadic, ili pesnik kojeg za Crnom Gorom vezuje samo prezime i manijakalna zelja za zatiranjem svega sto nosi atribut "crnogorski", ukljucujuci i drzavu, poznat po humanosti i sirini pesnickog duha.

Postoje tri omanja udruzenja Crnogoraca u Srbiji, tacnije u Novom Sadu, Lovcencu i  od nedavno
u Beogradu.  Uz sav respekt prema entuzijazmu, patritizmu a prije svega hrabrosti osnivaca
ovih drustava, mozemo reci da do sada nijesu igrali znacajniju ulogu u politickom zivotu Srbije.
Suvise su mali , nepovezani i neorganizovani. Ovo bi neko zlurado objasnio da i nema onih Crnogoraca kojima je do samobitnosti stalo. Statisticki gledano u Srbiji bez Kosova se izjasnilo 69049 gradjana kao Crnogorci po nacionalnosti. Vjerujem da postoji jos podosta onih koji se izjasnjavaju kao Srbi, ali im Crna Gora lezi na srcu i ne djele ekstremizam Tadica, Matije i slicnih.

Crnogorce u Srbiji treba razumjeti. U Srbiji ne postoji apsolutno ni jedan crnogorski medij. Sve informacije koje oni dobijaju o Crnoj Gori poticu iz lokalnih medija. Uz riijetke izuzetke vijesti su pristrasne i zlurade. U Srbiji se o Crnoj Gori rijetko govori, a kad se nesto kaze gotovo nikad nije pozitivno. Sto ocekivati od Crnogoraca u Srbiji kad ih je njihova maticna zemlja zaboravila? Da je nekome bilo stalo do njih najmanje sto su mogli uciniti je da im obezbjeda novine iz Crne Gore, pozorisne predstave, knjizevne veceri i sl. Naprotiv, dozvoljeno je da pogotovo mladje generacije
zaborave vlastiti identitet, da u najboljem slucaju postanu "poreklom-Crnogorci".

Jeste li se zapitali zasto se ne oglase neki vidjeniji Crnogorci iz Srbije? Bilo je pokusaja. Upitajte se da li biste i vi nastavili "crnogorcenje" kako rece jedan pesnik iz Srbije, da vas docekaju prijetece parole ispisane po vratima, da vas telefonom zovu u po' noci i prijete vama i vasoj familiji, da vam ostete auto i sl. Ovaj tretman su iskusila bar dva Crnogorca iz Novog Sada. Kako su to zasluzili? Pisuci knjige, osnivajuci "napozeljna" drustva. I suvise Crne Gore za radikalni Novi Sad.  No, vjerujem da tamosnja policija revnosno radi na otkrivanju pocinioca.

Postoje svjedoci sljedeceg dogadjaja na autobuskoj stanici u Novom Sadu, u martu ove godine. Na peronu stoji autobus beogradsog autoprevoznika "Lasta".  Iza njega je stajao autobus vrbaskog "Javnog prevoza". Vrbas je mjesto u Vojvodini poznato po povecoj crnogorskoj zajednici. "Lastin" autobus nije mogao izaci. Vozac je otisao do vrbaskog kolege da raspravi. Po povratku u autobus, rekao je glasno pred svim putnicima: "Djubre crnogorsko, naka ide kod Mila." U autobusu muk.

Da neko ne shvati pogresno, biti Crnogorac u Srbiji nije zabranjeno. Naprotiv, u rijetkim prilikama za tamosnju vlast moze biti i korisno. Kad jednom referendum bude proslost, sjetice se kad su ih zadnji put nazvali Crnogorcima.

Pozdrav,

Luka Vukotic