Mislim da je Dr. Pavlovic prilicno dobro uocio probleme crnogorske dijaspore. Na izvjesan nacin sada se desava “smjena generacija” koja nikad nije bila bezbolna, narocito kad se dogadja u vrijeme kad maticna zemlja prolazi kroz istorijske lomove i kad je u pitanju njen goli opstanak.
Nema sumnje da je talas emigracije iseljenika iz Crne Gore u zadnjih petnaest godina drugacijeg socijalnog sastava, intelektualnog nivoa i zivotne orijentacije, bar sto se tice vecine. 
Mi koji smo vec pola vijeka prisutni na ovim prostorima i kao svjedoci i cesto kao ucesnici mnogih zbivanja imali smo prilike da pratimo razvoj aktivnosti iseljenickih udruzenja. Od onih sentimentalno- folklornih do onih koje je kontrolisala UDBA ili Cetnici, ili kasnije Liberalni Savez. Ili pomijesano svi zajedno!
Nase Udruzenje, Montenegrin Association of America, koje je formirano 1994. godine, imalo je na pocetku, a i danas ima, bez ikakve promjene, istu ideju vodilju: Suverenu crnogorsku drzavu i Autokefalnu Crnogorsku Crkvu.
Bezrezervno smo pomagali LSCG i Slavka Perovica, dok su oni bili na toj liniji i borili se za tu ideju. Kad su oni otisli stranputicom i prodajom ideala prihvatili smo onoga koji, po nasem ubjedjenju, radi na ostvarenju te nase ideje. Da li ce nas Milo Djukanovic prevariti i razocarati, kao sto je to ucinio Slavko Perovic mi neznamo i to ce pokazati vrijeme. Ako bi se neko drugi pojavio koji bi radio to bolje od njega i ulio nam nadu mi bi se njemu okrenuli, mada se bojimo da je ovo zadnja istorijska sansa.

Zasto smo bezrezevno predani toj ideji? Iz prostog razloga sto smo duboko ubijedjeni i vjerujemo da bez suverene Crne Gore i njene autokefalne Crkve tamo, nemoze biti ni Crnogoraca na ovoj strani Atlantika. To je iluzija. Postali bi ubrzo jedna neodredjena i tuzna gomila, kojoj bi drugi krojili sudbinu i koja bi brzo izgubila svoj identitet. 

Slazem se sa Dr. Pavlovicem da je vecinu tih mladih ljudi …”iz Crne Gore pokrenula, izmedju ostalih stvari, laz, prevrtljivost, pljacka, primitivizam i bahatost..”- kako on rece. Ali, to je nasa zemlja, kao sto je Hitlerova za Njemce ili Staljinova za Ruse. Zemlja i narod kojemu pripadas je kao tvoje dijete. Volis ga i kad to najmanje zasluzuje. Uostalom zar ovo nije period kada se po prvi put jasno konsolidujemo kao Nacija i provirujemo iz magle istorije? Nesmijemo od Crne Gore dizati ruke kad joj je najteze. Ni zbog sebe ni zbog nje. Mozda  to najbolje ilustruje jedan stih pjesnika Veljka Petrovica: “…Maceha si moja, mati moja draga. O, ja te mrzim, jer te niko ko ja, ne voli tako, zemljo moja draga. Ti si zemlja prokleta, al moja!
Brojne iseljenicke asocijacije i udruzenja koja su se namnozile po svijetu zadnjih godina, cesto su stvarane po principu: “I mi konja za trku imamo”. Ponekad iz zavisti, ponekad iz osvete, megalomanjije, ili kojeg drugo naseg “domaceg specijaliteta”. Posljedice su jasne: Nema a ma bas nikakvih konkretnih rezultata sem opsteg razura, podjela, svadja, praznog naklapanja i fraziranja, koje zasluzuje samo karikiranje. Sumnjam da bi to neka nova iseljenicka organizacija popravila.  Zato smo i predlozili da se odbace sve te vjestacke strukture, titule i asocijacije i da se posvetimo nasoj Crkvi u kojoj cemo biti svi jednaki i niko je nece moci svojatati. Zar to ne rade svi drugi narodi i nacije sa kojima ovdje zivimo? Zar u Rusiji nema jos vise korupcije i pljacke nego u Crnoj Gori, pa se mladi ljudi koji je napustaju, okupljaju oko svoje Crkve u dijaspori da ocuvaju osjecanje identiteta i svoju tradiciju. Mi Crnogorci nijesmo mnogo bogobojazljivi, ali smo uvjek svoju Crkvu smatrali temeljem nase duhovnosti. Uostalom, licno su mi poznati neki mladi pretstavnici te nove generacije iseljenika koji su se vjencali u crkvi.  Sto nas to sprecava da nam ovdje gdje zivimo nasa Crkva ne bude taj “zajednicki imenitelj”? Zar to nebi privuklo drugu, trecu i ostale generacije Amerikanaca crnogorskog porijekla, koje uopste ne interesuje, niti mnogo znaju o politici. Ali ce vam mnogi  pokazati  porodicno stablo, nekoliko starih fotografija i hoce da im djeca znaju koje su vjere. A politicke aktivnosti i ostale programe neka svako realizuje odvojeno, po svom nahodjenju.
 

Blazo Sredanovic