Previous Letters:
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Vesko
Karadzic
Postovani gospodine Krsikapa,
ja se evo ne obracam tebi sa "postovani gospodine K." kao sto si ti oslovio
mene
sa inicijalima V.K. u tvom prethodnom pismu, vec cu ti se obratiti kao
sto
to
dolikuje svim ljudima pa makar se ne slagao sa njihovim misljenjima. Takav
tvoj
gest ili bolje reci gaf upravo potvrdjuje moje duboko uvjerenje da ti
nijesi
dorastao zadatku kojeg samo pokusavas da obavljas. Ne zelim da me
pogresno
razumijes da mislim da nijesi ucinio nista za nasu dijasporu u
Americi.
Cak naprotiv. Ja znam da si ucinio mnogo vise nego ogromna vecina
clanova
odbora
nasih
iseljenickih udruzenja. Takodje nije mi namjera ni da osporavam tvoj
patriotizam
prema nasoj Crnoj Gori. Ja vjerujem da je i tvoj i patriotizam
gospodina
Petranovica na istoj razini kao i svih nas koji smo ukljuceni u
veliki
posao organizovanja nase dijaspore na ovom kontinentu.
Nego
sto je u stvari to oko cega se ja nijesam mogao sloziti sa tobom i
pomenutim
g. Petranovicem? To je vas odnos prema djelovanju nekada nase a sada
vase
organizacije u vezi jednog broja vaznih pitanja koja se ticu aktivnosti
nasih
iseljenickih drustava. Ustvari, ja taj vas odnos prema pomenutim navodima
nijesam
nikada mogao razumjeti. O cemu se zapravo radi? Za moje pune tri godine
clanstva
u vasem udruzenju od kojih sam zadnje dvije godine posvetio ogromno
vrijeme
i trud na promociji i afirmaciji udruzenja, nijesam imao ama bas
nikakvu
percepciju da to vase udruzenje ima predsjednika. Prije sam imao utisak
da
je predsjednik otisao na dugogodisnji odmor ili pak u penziju nego da je
jos
uvijek
aktivan. I cudi me to da je predsjednik "najmasovnije crnogorske
organizacije"
prepustio na milost i nemilost svoje cedo koje je on sam stvorio
tamo
nekim "virtuelnim clanovima" kao sto je V.K. I kakav je to predsjednik
da
dozvoljava
da mu takve individue vrsljaju i rasturaju to njegovo cedo i to pune
3
godine?
Takodje
pominjes da me nije vidjelo 99 posto clanova. To je istina. Ali je i
istina
da sam ja kao jedan od glavnih rukovodilaca organizacije propustio samo
jedan
susret i to onaj prosle godine u Cikagu iz porodicnih razloga. I bolje
da
nijesam
isao jer bih se duboko razocarao zbog ne samo malog broja prisutnih
(svega
15 ljudi) vec i skandalom koji se desio da su grubo izvrijedjani i
diskrimisani
nasi crnogorski muslimani od strane podmetnutih crnogorskih
cetnika.
Isto tako ne pominjes da sam ja bio jedina osoba u udruzenju koji
je
radio nepune dvije godine na dizajnu, izradi i promociji montenegrin.org
vebsajta
i da sam najnovijom Microsoft ASP tehnologijom t.j. konekcijom
vebsajta
sa bazom podataka uspio uclaniti 30-ak ljudi sa raznih kontinenata, a
takodje
i formirati prvo crnogorsko lokalno drustvo u Vankuveru i uclaniti
20-ak
nasih
zemljaka sto je propratila crnogorska stampa (Pobjeda i Dijaspora Crne
Gore)
u nekoliko clanaka. Ne pominjes i to da sam bio glavni organizator doceka
i
sastanka naseg lokalnog drustva sa potpresjednikom parlamenta donjeg doma
Srbije
i Crne Gore Miloradom Drljevicem i sefom poslanicke grupe SDP Borislavom
Banovicem
o cemu je izasao clanak u "Dijaspori" i sto je imalo velikog odjeka
na
nase
vankuverske Crnogorce i uticalo da se oformi nase lokalno udruzenje u
Britanskoj
Kolumbiji.
Pominjes
u prvom pasusu "Dnevnog reda XV crnogorskih susreta" da "samo onaj
koji
stvara, koji ima ideju i osmisljeni projekt moze da oko sebe okupi i
inspirise
iseljenike...". Ovo je potpuno ispravan i logican zakljucak i ja se
stoprocentno
slazem sa tim. Samo bih dodao to da se taj vas zakljucak moze
odnositi
i na moj dvogodisnji rad i trud na izradi pomenutog vebsajta i na
sveukupno
vrijeme provedeno na "public relations" koji sam radio sa velikim
entuzijazmom
koristeci svoje programerske, kreativne i komunikacione vjestine
imajuci
osjecaj da to radim za moju Crnu Goru, za njene gradjane i iseljenike.
I
nijesam se pokajao sto je i vase udruzenje ubiralo plodove tog rada. Jer
sav
taj
hiljaducasovni rad u zadnje 2 godine je imao zasigurno velikog efekta na
nase
Crnogorce sirom svijeta. Dokaz za to prilazem podatak da je
montenegrin.org
sajt od 1-og aprila ove godine posjetilo 1624 ljudi i imao je
ukupno
4077 posjeta. Ovi podaci su uzeti na datum 2. oktobra 2004.godine. Ovo
se
sve moze provjeriti na vebsajt mog Internet provajdera koji vodi statistiku
na:
Bez
svega ovoga sto sam uradio ne mislim da bi se vasa organizacija do sada
odrzala,
jer nijesu samo jednogodisnji susreti od 2 dana bili spasonosno
rjesenje
da udruzenje opstane. I to susreti koji nijesu imali nikakvih
kulturnih
elemenata u smislu slikarske izlozbe, promocije knjiga, knjizevnih
tribina
i sl. Susreti su bili organizovani na stari i prevazidjeni nacin tako
sto
se ljudi skupe odrze sastanak, popricaju o svojim problemima, najedu se,
napiju
i nazad kuci. Od takvog tipa susreta koji nemaju ni kulturni a niti
politicki
znacaj nema koristi niko, ni crnogorska dijaspora a niti gradjani
Crne
Gore. Imaju samo koristi organizatori takvih susreta koji se predstavljaju
da
su lideri dijaspore obmanjujuci i sebe i druge ljude, a posebno one u Crnoj
Gori.
Na ove cinjenice sam vise puta ukazivao pomenutom g. Petranovicu. ali on
nije
imao dovoljno sluha za nove ideje. G. Petranovic je imao obicaj da stavlja
glavni
naglasak na susrete i samo je o njima pricao. Kada sam pokusavao da mu
ukazem
da susrete treba promovisati ne samo prije vec i poslije tog dogadjaja
time
da se urade fotografije prisutnih, da se napise izvjestaj i da se sve to
objavi
na vebsajtu i u crnogorskim medijima kako bi se uclanio sto veci broj
nasih
iseljenika, on je na sve to imao veoma simnjicav stav. Obecavao je vise
puta
da ce to uraditi i naravno nikada nije odrzao rijec. I ja sam se pitao
zasto
tako radi. I do dana danasnjeg mi nije jasno zasto g. Petranovic nije
zelio
promociju toliko po njemu vaznih susreta njegovog udruzenja. I dosao sam
do
zakljucka da je veoma tesko komunicirati sa ljudima takvog misljenja jer
takvi
ljudi su duboko ukopani u svoje dogme i konzervativna shvatanja. Sve sto
je
novo odmah odbacuju ili veoma tesko prihvataju i kada prihvate obicno prodje
dugo
vremena tako da je dosta puta kasno i za njh a pogotovo za njihove
saradnike.
Ono sto treba da se ima da bi se obavljao tako delikatan zadatak kao
sto
je vodjstvo dijaspore su ne samo dobre vjestine u komuniciranju sa drugim
ljudima
koji imaju razlicite ideje vec i kompetentnost u tom poslu.
Nekompetentnost,
nedoraslost i teskoce u komunikaciji sa licima
koji
imaju nove ideje sa kojima se suocavaju pomenuta dva gospodina nemoze
donijeti
nista dobro crnogorskoj dijaspori. Nego samo stetu. Najbolje pozicije
u
dijaspori koje bi im ja predlozio su da budu clanovi koordinacionog odbora
izvjesnog
udruzenja i da se napokon ukljuce u timski rad sa ostalima kako bi
mogli
i da uce od ostalih i da ostali uce od njih. Jer kako kaze jedna recenica
na
engleskom da je "whole is greater than the sum of its parts" sto je ustvari
i
objasnjenje fenomena koji se zove "synergy". Znaci samo kao cjelina mozemo
nesto
ucinjeti, a ne u djelicima, razbijeni i slabi. Ako pomenuta gospoda
nijesu
ukapirala do sada da se bilo koji veliki projekat ne moze izvesti na
nacin
na koji oni (ne)rade onda neka ne prebacuju krivicu za svoj neuspjeh na
one
iseljenike koji naporno rade. Takav njihov stav da okrivljuju nekog drugog
za
sve svoje greske i svoju nemoc prelazi u fazu paranoje. Najvaznije je naci
"spoljnjeg
neprijatelja" i time opravdavati svoju slabost i nestrucnost pred
javnoscu.
Taj njihov model je vec vidjen u proteklim decenijama jednog propalog
sistema.
Sistem je pao a ostali su njegovi relikti koji se opiru svemu sto je
novo
i napredno. I nazalost mi mladji iseljenici se moramo potruditi da takav
balkanski,
komunisticki, konzervativni i prevazidjeni nacin razmisljanja bude
ako
ne iskorjenjen a ono bar da ostane u manjini. Koliko ce proci vremena dok
nasa
dva pomenuta gospodina nesto nauce od americkih institucija sistema, od
nacina
na koji americki intelektualaci i biznismeni komuniciraju, od nacina na
koji
vode ne-profitne organizacije, kako pridobijaju i zadrzavaju nove clanove,
itd.?
Koliko god da prodje vremena mozda nece biti kasno za njih, ali ce
sigurno
biti kasno za nas, crnogorske iseljenike, jer se bojim da cemo
propustiti
mnoge vazne stvari koje moramo uraditi za naredne 2 godine do
referenduma
za nezavisnost. Stoga vam predlazem, pomenuta gospodo, da ako vam
je
stvarno stalo do crnogorske dijaspore, da ako stvarno zelite da postignete
veliki
ucinak sjedite za okrugli sto i dogovorite se sa ostalim organizatorima
dijaspore
o svim vaznim pitanjima vezanim za nasa iseljenicka udruzenja t.j.
kako
da se izvede zajednicki projekat prevazilazenja dubokih podjela i jacanja
crnogorskih
iseljenickih organizacija i da krenete da konstruktivno i pozitivno
djelujete,
a ne da svojim (ne)radom budete opstrukcija i smetate svim ostalim
organizatorima
dijaspore u Sjevernoj Americi da rade i zavrsavaju poslove.
Ukoliko
se uporno i tvrdoglavo drzite svojih dosadasnjih nacela onda nemojte se
cuditi
sto vam se odliva clanstvo i sto vam na te vase neproduktivne susrete
dolaze
iz godine u godinu sve manje ljudi. Razmislite o tome.
Srdacni
pozdrav.
Vesko Karadzic
Webmaster
i Public Relations
Crnogorsko
drustvo Britanske Kolumbije
Montenegrin
Society of British Columbia
E-mail:
webmaster@montenegrin.org
Web
site: www.montenegrin.org
