Mitologizirani i epikom nadahnuti stereotip Crnogorca, opisuje ga kao osobu koja drzi do obraza (svojega i tudjega), i koja je skrta na rijecima, jer je svjesna njihove tezine i znacenja. Ovakvom Crnogorcu su rijeci skupe, a djela jeftina, pa makar ga kostala glave. On sopstvenu gresku prepoznaje i priznaje, makar kako teska bila kazna koja ga ceka. U ovom su prednjacili glavari, dajuci primjer plemenicima. Tako su nas opisivali i gospodar-pjesnik, i narodni guslar.

            Danasnji glavari su naucili da namiguju na lijevo oko i da oru u dvije brazde. Rijeci su postale bezvrijedne, posto iza njih ne stoji iskrenost i spoznaja individualne odgovornosti za ucinjeno. Nakon visegodisnjeg krvoprolica na nasem prostoru, inicijatori i akteri tih desavanja su shvatili da izjava zaljenja, uz klintonovsku grimasu patnje na licu, makar privremeno, zaradjuje oprost i postedu od daljeg zapitkivanja sta je ko rekao i uradio (ili nije rekao i nije uradio) tokom ranih devedestih godina. Podsjecaju me na svestenike iz doba Martina Lutera, koji su za nekoliko grosa napismeno dobijali oprost grijehova, i takvu praksu pretvorili u profitaiblnu aktivnost. Stice se utisak da ove izjave zaljenja, kada su izrecene sa politicke govornice, imaju tezinu zvanicnosti. U ovoj kopreni zvanicnosti lezi duboka problematicnost epidemije izvinjavanja crnogorskih politicara svojim kolegama u bivsim jugoslovenskim republikama. Oni se izvinjavaju u ime svih, odnosno, u ime gradjana koje predstvaljaju. 

            Mislim da bi ovakve nastupe svojih zvanicnika veliki broj stanovnika Crne Gore trebao da dozivi kao uvredu i manifestaciju cinizma politicara. Izvinjenja u ime svih stanovnika Crne Gore imaju visestruku upotrebnu vrijednost za nase politicare. Prvo, oni se naoko povinuju jednom od nezaobilaznih principa tranzicije: suocavanje sa prosloscu. Medjutim, nacin na koji to cine je holivudizacija zlocina i zataskavanje prljavih tragova iz proslih dana. Drugo, ova srceparajuca izvinjenja imaju za cilj da rasporede krivicu na sve gradjane Crne Gore i stvore atmosferu u kojoj nametnuti osjecaj kolektivne krivice sprijecava rasvjetljavanje zlocina. Svi smo krivi: znaci nije niko kriv! Trece, ovim se izbjegava suocavanje sa najvaznijim pitanjem: individualizacijom odgovornosti. Nije svaki gradjanin Crne Gore pljackao i palio po Konavlima, niti je svaki gradjanin bio voljni batinas u logoru Morinj. Veliki broj njih je obukao uniformu na poziv svojih zajapurenih partijskih i politickih vodja, misleci da je to najbolji nacin na koji se manifestuje partiotizam. Konacno, izvinjenje u ime kolektiva sakriva licnu odgovornost, posto generalizacija uvijek zamagljuje vazne detalje. Zato je i moguce da bivsi lider Narodne Stranke danas kaze da je i on bio izmanipulisam pisanjem crnogorske stampe tokom 1991 godine! Ovo izvinjenje, kao u ostala koja su uslijedila je groteska, i uvreda svim zrtvama ratova na nasem prostoru. Oni lazu racunajuci na kratko pamcenje naroda i time obezvrijedjuju sve nas. Obimna dokumentacija o raspadu nekadasnje Jugoslavije i ulozi koju su u tom procesu imale vladajuce strukture u Crnoj Gori, jasno govori o individualnoj odgovornosti i ukazuje na model kako se treba suociti sa prosloscu.

                Izvinjenja za prosle patnje, makar ona dolazila i od ljudi koji su citavo svoje bice posvetili antiratnim aktivnostima tokom ranih devedesetih godina, ne pomazu procesu istinskog pomirenja. Iako oni mozda toga nijesu svjesni, nijhova izvinjenja su samo alatke u masineriji za sakrivanje licne odgovornosti pojedinih crnogorskih politicara. Pomirenje je bolno i licno, pa se svako od nas mora sam suociti sa demonima iz bliske proslosti. Kao narod, moramo zahtijevati od nasih lidera da se stvore i primjenjuju pravni mehanizami koji ce omoguciti individualizaciju krivice. Niko ne moze biti iznad zakona. 
                
Dakle, nemojte se izvinjavati u moje ime! Ja ne osjecam krivicu za vasa nedjela? Jedno sto osjecam jeste sramota od svega sto ste uradili tokom ratova u bivsoj Jugoslaviji. Sramota me je od vas pred Crnogorcima, Srbima, Hrvatima, Slovencima, Bosancima, Albancima, Makedoncima, Amerikancima, Englezima, Kanadjanima, i pred mnogim drugim ljudima. Posto ste, u vise navrata, velikodusno ponudili da se izvinite u moje ime, i time mi olaksate patnju, moram vam uzvratiti uslugu. Ja se, gospodo crnogorski politicari, stidim u vase ime! Stidim se za vas sto nemate hrabrosti pogledati u oci sopstvenim grijehovima koji su kostali stotine i hiljade zivota. Stidim se za vas sto mislite da ce zatravljani grobovi ucutkati svjedoke vasih proslih lijevih i desnih gresaka. Stidim se sto ste uz osmijeh promijenili odezdu sovinista za kostime pro-zapadnih demokrata, a gradjanima Crne Gore razrezali na ravne rede porcije krivice za “rat za mir.”Stidim se, u vase ime, prozirnosti novog carevog odijela. 
 
 
  Dr. Srdja Pavlovic