Opste je poznato i vrlo je lako dokazati da su  crnogorski iseljenici u
Sjevernoj Americi, nakon osnivanja Montenegrin Association of America
1994. godine, u toku narednih sest godina medjusobne saradnje i zajednickog 
rada rapidno napredovali i dozivjeli punu afirmaciju, sto je kulminiralo
organizovanjem veoma uspjesnog Drugog svjetskog kongresa crnogorskih
iseljenika na Cetinju 2000. godine. Stampa u Crnoj Gori, kao i TVCG  pomno
su pratili i cesto registrovali sva ta desavanja i aktivnosti, sto je
imalo pozitivnog uticaja i u Crnoj Gori i medju crnogorskim iseljenicima sirom
svijeta.

Napredak u svakom pogledu isao je uzlaznom linijom sve dok se Dusan
Petranovic nije odmetnuo, nikome ne obrazlazucu takav svoj postupak.
Naprotiv, krenuo je tajno sa svojom druzinom putem zavjera, intriga,
podjela i zavada. Rezultat je poznat. Danas ne postoji ni jedno crnogorsko
udruzenje u Sjevernoj Americi, sto je takodje lako dokazati, a da u njemu 
od ove grupe nijesu zatrovani odnosi i izazvane podjele i raskoli. Nije ih 
interesovala nicija proslost, ma koliko bila sumnjiva, vec je kod Petranovica svako bio
dobrodosao, ako je spreman na rusenje onoga sto je, bez obzira na velike
teskoce, jednom bilo stvoreno. Najavljivali su nekakva fantomska udruzenja
stvorena preko noci u kafani, ili klubove za jednokratnu upotrebu, kao sto
je klub Alabama, za koga niko nije cuo, ni prije ni poslije njihovog
famoznog skupa u Detrojtu 1999. godine.

Toliko je destrukcije, mrznje i zelje da posije razdor Petranovic unio u te
svoje aktivnosti i odnose, da je tesko razlikovati da li je rijec o sujeti i
pizmi, ili prosto radu za neciji interes i po necijem zadatku. Doduse, opste
je poznato da su bivsi cetnici i prosrpski nastrojeni crnogorski
iseljenici, koji su Petranovica psovali i vrijedjali najgrubljim izrazima 
dok je bio clan nase Uprave, cim se otcijepio od nas i u isto vrijeme kupio kucu u
Kaliforniji, odjednom postali njegovi i njegove familije bliski i intimni
prijatelji. On ih je preko noci promovisao u "barjaktare crnogorstva" iza
cega su vjesto sakrili svoju prljavu ulogu, kojoj se najvise raduje Srpska
pravoslavna crkva.  Svoju rusilacku misiju Petranovic je u avgustu ove
godine namjeravao da prosiri i u Crnu Goru, fabrikujuci lazi o nekakvoj
njegovoj izmisljenoj mnogobrojnoj asocijaciji, uz to grubo kritikujuci
Vladiku Mihaila i CPC, ali je dozivio potpuni krah. Ono sto je slijedilo,
zahvaljujuci  svadji i razdoru koji je izbio u toj fantomskoj
Kanadsko-Americkoj asocijaciji, a sto je sve publikovano u stampi i na 
Internetu, sada je svima poznato.

Nasa je zelja da se aktivnosti iseljenickih udruzenja, kao i njihov
entuzijazam usmjeren na sto cvrscu medjusobnu saradnju, ponovo vrate na
stepen koji je prethodio pojavi ove rusilacke druzine. Nju, sto se nas
tice, u svakom slucaju treba sto prije zaboraviti.

Pozivamo vas da  u ovim kriticnim vremenima za Crnu Goru budemo
jedinstveni i da saradjujemo kroz prisne i otvorene odnose, uz medjusobno 
uvazavanje.

Svaciju postenu i otvorenu saradnju mi prihvatamo objerucke, a spremni smo
da pomognemo i to materijalno i moralno u svim pozitivnim naporima koji
koriste dobrobiti crnogorskog naroda i usmjeravaju Crnu Goru ka punoj
drzavnosti i suverenitetu. Od mahanja ratnim sjekirama, intrigama,
podmetanjima i raskolima nema koristi ni crnogorsko iseljenistvo ni nasa
domovina.

Za Udruzenje Crnogoraca Amerike
Blazo Sredanovic, predsjednik