Zao mi je sto nepravedno citirate reci plemenitog Mitropolita Crnogorsko-primorskog, koga vi iz prezira nazivate "Ristom-Amfilohijem". U njegovom govoru se da jedino primetiti cista aluzija na legendu o Dukljanu koga je Sveti Ilija prikovao na Vezirov most, nikakve zle namere uperene ka nesrecnim neistomisljenicima koji su tu pogrdnu rec uzeli za ime svog pokreta. Sto se Pastrovica tice, uzalud pokusavate "dokazati" njihovo "nesrpstvo". Valjda vi to uzimate za pravilo da ako najsrpskije pleme sadasnje Crne Gore nema trunke Srpstva, onda toliko manje i druga? Drugog objasnjenja za Vasu fiksaciju s ovim plemenom nemam. Pastrovici vekovima odrzavaju bankadu (zbor) na Drobnom Pijesku izuzetno na dan Kosovske bitke - Vidovdan. Dodatno, po narodnom predanju mnogi tvrde da su poreklom iz Stare Srbije dosli a sam autoritet o Pastrovicima, dr. Jovan Vukmanovic u svom delu "Pastrovici: Antropogeografska studija" (Cetinje, 1960.) ne negira niti srpski etnicki karakter niti srpsko poreklo Pastrovica. Osim toga sto Srbe izricito spominje u Pastrovicima takodje klasifikuje bratstva Pastrovicima po poreklu - Stara Srbija, Crna Gora, Brda i "nepoznatih srpskih krajeva"...

Sto se srpske vojske tice u plemenski predeo Pastrovica su cesto upadali susedni Crmnicani radi pljacke. Ratovanja je bilo i sa drugim susednim Srbima, poput Spicana. Cuvena Pastrovska pripovest iz 1785. "Pop Androvic" zabelezena od strane Stefana Mitrovog LJubise pocinje sa ova tri pasosa: " Bile su zagrizle i ljuto okrvavile oko medjâ i zemalja dvije srodne i susjedno opcine, na ime pastrovska i spicanska, jedna Mletacka, a druga Turska; spor taj, sto zaliboze nije ni dan danasnji na cistu; te se se s toga i ponavljaju cesti i krvavi sukobi medju onijem naoruzanijem i junackijem Srbima, koji su navikli hitati veselo na pogranicne bojeve kao na svadbu. Mletacka vlada, iznemogla i grohnula od trulezi i zavisti, u oci svog raspada nije mogla pruzati svojim ljudima na tromedji nikakve pomoci, no voljela da se zabave o svom cudu, kako bi joj bili od manje potege i glavobolje. Naprotiv Mahmut Busatlija, oholi i bijesni skadarski pasa, davao je Spicanima i svoj barskoj drzavi praha, olova i kremenja, nek se Srbi bolje trijebe bratskom vrazdom, kako bi mu bilo lakse pasovati i oslabljeju raju stezati po tursku. "
 
  Igor Jaramaz