Ljesanska Nahija II

Prema pisanju dr. Nikole Vukcevica, kada je prof. Erdeljanovic sakupljao istorijske, topografske i etnoloske podatke za Staru Crnu Goru, obratio se knezu Nikoli Petrovicu za pomoc. Ovaj je naredio plemenskim kapetanima da izadju u susret prof. Erdeljanovicu. Za Ljesansku nahiju odredjen je Savo Maksimov Uskokovic, rodjak plemenskog kapetana Ljesanske nahije Pera Ivanova Uskokovica, da mu bude pratioc. Prof. Erdeljanovic je zahtijevao da pri davanju podataka budu prisutni svi predstavnici doticnog bratstva za koje se sakupljaju podaci. Tada je odluceno da za pojedina skolovanija bratstva njihovi ugledniji predstavnici mogu napisati istoriju svoga bratstva. Nekoliko bratstava iz Ljesanske nahije je to uradilo, napravili su skup, napisali istoriju svog bratstva i predali Erdeljanovicu. On je te spise sacuvao, na cemu smo mu danas zahvalni. Pojedina bratstva imala su napisanu svoju istoriju od ranije kao npr. Uskokovici. Neki su, poput Vukcevica, tada napravili prepis spisa koji je predat prof. Erdeljanovicu i cuvali ga, manje vise uspjesno, sve do danasnjih dana.

Originali donjih spisa predatih prof. Erdeljanovicu danas se cuvaju u arhivi SANU u Beogradu. Prepis spisa za nase bratstvo cuvao je Radomir Vukcevic iz Botuna. Nijesam jos dosao do ranije pisane istorije bratstva Uskokovica.

U prilozenom trudio sam se da tekst spisa prepisem sto blize originalu te nijesam ispravljao pravopisne greske. Komentare prof. Erdeljaovica sam napisao pisanim slovima, kurzivom, italikom, a nastojao sam da ne ubacujem svoje komentare da nebih kvario prilozeni tekst, sem tamo gdje sam smatrao to posebno vaznim. Moje komentare pisao samsitnijim slovima, da se mogu lakse razlikovati od originalnog teksta.

Ovdje navodim nekoliko svojih vidjenja. Na spisima su ponegdje vidljive dvije vrste intervencije sudeci prema rukopisu i tipu pisaljke koja je koriscena. Tako je, recimo, na nasem, najvecem, spisu Vukcevica vidljiva intervencija tankim perom kojim su dodate neke napomene ili ispravljene manje greske u pravopisu. Tih napomena je malo te ih nijesam posebno naglasavao nego sam ih uzeo kao dio originalnog teksta. Pretpostavljam da su ove ispravke i dopune nastale kada i sam spis i od samih sastavljaca svjedocenja.

Intervencije prof. Erdlejanovica se jasno razlikuju od ovih, reklo bi se, uradjene su obicnom grafitnom olovkom pa ih nije tesko uociti. Analizirajuci njih moze se vidjeti stav prof. Erdeljanovica prema tim iskazima. Tako je spis Djurisica “isjekao”, veci dio, skoro sve u vezi Kule Djurisine jednostavno precrtao, prekrizio. Nijesam to posebno napominjao u prepisu da bi citanje bilo lakse. Nesto manje je bio zlocest prema spisu Rajickovica. No vidimo da je u svojoj knjizi Stara Crna Gora” ipak napisao uglavnom ono sto mu je predato. Sto se tice spisa Vukcevica reklo bi se da mu nije bilo lako precrtati ono na cemu su stavili svojerucni potpis 15 najpoznatijih Vukcevica. Zato su njegove intervencije tu nesto opreznije, stavljao je cesto ( ? ) znak pitanja, a komentare je stavljao najcesce s kraja ili pri dnu stranice. Medjutim, u svojoj knjizi nije napisao ni jedno slovo o porijeklu ovoga bratstva. Time je napravio, po mom misljenju, nedopustivu profesionalnu gresku kao sto ce se vidjeti iz donjeg teksta. Nije to jedina njegova greska u vezi Ljesanske nahije. Vidi se upinjanje prof. Erdeljanovica da pokaze da je samo ime Ljesanske nahije nastalo od starog imena Luska Zupa, a ne od imena “Ljes”, grada i oblasti u danasnjoj Albaniji odakle su mnogi ljesnjani doseljeni. Da je osnova imena Ljesanske nahije imenica “Ljes” jasno se vidi u defterima iz 1520. i 1523. g. Tamo su uvedeni vise nego jasno Lesnji ili Lesnjani Desici, Lesnjani Stanjevici, Lesnjani Stanisalici i Lesnjani Kornet dok je u istom dokumentu izmedju ovih upisano Lusko Polje. Jasno je da su doseljenici Ljesani ili Ljesnjani svojim naseljenjem rasjekli staru Lusku Zupu na dva dijela, kao sto se u pomenutim defterima vidi.

S tim u vezi, sva je prilka da je Dr. Jovan Erdeljanovic pogrijesio i u glavnom pitanju, tumacenju porijekla imena Crne Gore. O tome cu reci par rijeci , mozda, nekom drugom prilikom.

Zapitajmo se zasto je prof. Erdeljanovic zauzeo takav pogresan, rekao bih zloban, stav prema Ljesnjanima? Nijesam nasao ni jedan dokumenat koji bi ukazivao da je imao kakvog licnog razloga za to. Isto, jasna namjera da umanji, gdje je to moguce, znacaj ljesnjana nije mogla rezultirati iz profesionalne kriticnosti ili strogosti prema prilozenim spisima, mada mu je veci dio kritickih napomena ipak, u krajnjoj liniji, ispravan. Znaci, negativan stav mu je morao biti nametnut. Od koga? Mislim da je vise nego jasno: od vladajuce dinastije Petrovica. Dr. Nikola Vukcevic je pisao o sukobima ljesnjana i posebno Vukcevica sa Petrovicima. Pri tome treba mozda izdvojiti nekoliko vecih, glavnijih. Jedan je to sto su Vukcevici podrzavali bratstvo, knezove, serdare, vojvode i guvernadure Radonice. Time se vidi da su Vukcevici pamtili svoju krvnu vezu sa njeguskom granom Bolevica, Radonicima i Stanisicima.Drugi je incident na Sinjcu koji je zapoceo, provocirao sam Njegos i izasao porazen iz tog verbalnog duela. Ljut na ljesnjane, posebno Vukcevice, pri odlasku sa Sinjca Njegos je trazio temu za osvetu. Nju vidimo, za one koji poznaju ova predanja, u opjevavanju « Radunove Kule » u Gorskom Vijencu.

Reklo bi se, vjerovatno zbog vremenske distance od vremena sakupljana podataka 1910. g. i napomena na istima nastalim u medjuvremenu pa do 1926. godine kada je Erdeljanovic objavio svoju studiju, korigovao je stav prema Djurisicima i Rajickovicima. Opisao je nekoliko novijih dogadjaja u vezi sa Vukcevicima ali ostalo je nedoreceno u njegovoj knjizi « Stara Crna Gora » ko su porijeklom Vukcevici.

Po mojem misljenju, ta tema i spis koji su Vukcevici predali g. Erdeljanovicu civilizacijski svakako prevazilazi znacaj Ljesanske nahije, a mozda i same Crne Gore pa je to razlog zasto tome ovdje posvecujem posebnu paznju.

Kriticki gledano nama je danas lako pronaci greske u pojedinim kazivanjima kada uporedimo prilozene iskaze sa dokumentima iz raznih arhiva. Tako vidimo da se Gradac jasno pominje vec 1335., 1431. i 1458. g. u Kotorskom arhivu kao i u pomenutim otomanskim defterima iz 1520. i 1523. g. Slicno, ako bih trazio mogucnost drugacijeg porijekla nekih bratstava nego sto je to dato u njihovim svjedocenjima pomenuo bih Celebice. Njihovo porijeklo mozda je, napominjem, drugacije nego sto je dolje zapisano. Medjutim, njihovo predanje o zenidbi od Pavlovica treba uzeti kao vjerovatno tacno. Tako bi se i ovdje jasno potvrdila teorija o vezivanju predanja za neku znacajnu licnost iz proslosti, sto mnoga bratstva cine. U ovom slucaju to bi mogla biti Stanislava, vjerovatno kcer Nikoline ( Pavlovog ) Stanjevica.

Pored posebnog istorijskog znacaja kakav ima spis Vukcevica, ljepotom jezika i kazivanja istice se spis o Markovicima koji je napisao ucitelj i svestenik Nikola Markovic. Njegov spis ima i nesumnjivu knjizevnu vrijednost. Ljepotom rukopisa istice se zapis koji je napisao narodni poslanik Filip Celebic !?

Svakako je predak Vukcevica, Drasko svojim porijeklom jedna od najinteresantnijih licnosti ne samo za cesto problematicnu istoriju Crne Gore nego i za cio Srpski narod, a time i za danasnji civilizovani svijet uopste. Djelo njegovih ruku skoro je proglaseno “dogadjajem milenijuma” u Crnoj Gori. Porijeklo Draskovo je jedno od najspektakularnijih ikada srijetanih na nasim predjelima. Posto su ovo “krupne” i svakako smjele rijeci i tvrdnje, to cu u nekom buducem dopisu pokusati da to malo razjasnim, poduprem ponekim podatkom i priblizim citaocu. Nastojacu da rekonstruisem njegovo porijeklo, njegov zivot i njegove rodbinske veze, uglavnom po muskoj liniji.

Pritom napominjem da jos uvijek postoji mogucnost poneke greske u tom nizu povezanih elemenata ali mislim da ce osnovna rekonstrukcija ovog rodoslova biti jaka, solidna i zasada najbliza stvarnosti ikada javno napisana.

Prema mojoj studiji koja je jos uvijek u toku, Drasko kao i njegovo potomstvo Vukcevici, a time i jos oko 100 danas poznatih i nama vjerovatno srodnih prezimena u Crnoj Gori, ukupno mozda vise od 50 hiljada danas zivih ljudi u Crnoj Gori, Srbiji i svijetu, ima, ukratko, sledece porijeklo: pocev u osvit istorije od prvih vladara, kraljeva Dardanije, preko Koste Zelenoga i Svete Jelene tj. kraljeva Jorka u Britaniji, preko Cara Konstantina i njegove sestre Konstante po tankoj zenskoj krvi, a preko Julija Likinija imperatora, od Julija Filipa imperatora po muskoj liniji, preko oko 25 potvrdjenih predaka dinastije Nemanjica, zatim kralja Radoslava, unuka mu Stanislava Nemanjica, preko velikog vojvode Nikole Stanjevica, preko njegova sina Volka, pa nadalje preko Todora, Pavla i Ivana Orlovica i njihovih brojnih bliskih rodjaka i potomaka, preko Nikole tj. Nikse Pavlovog ( “Arcilupisa” ) Stanjevica pa sve do danasnjih dana vodi porijeklo tih srodnih bratstava. Dakle, sa ukupno oko 65 generacija, sa prekidom od oko 10 generacija, bice to, ako Bog da, jedan od najspektakularnijih rodoslova ikada napisanih, posebno na nasem srpskom etnickom prostoru.

E – 468 – 6 ( 50 )

Vukcevici u Ljesan. Nah.

Posto je Skender-begova, Djura Kastriota, zemlja potpala pod Turcima, onda je predak bratstva Vukcevica, Drasko, sa svoja tri brata, prebjegao iz Ljesa kod Stevana Crnojevica, ondasnjega Gospodara Zetskoga. Drasko je bio najmladji od brace, kojijema su bila imena: Andrija, Milija i Boleja; oni su bili neki rod dotadanjim zapovjednicima grada Ljesa,

Ocevidno doterivano prema istoriji.

te su kao takvi morali bjezati ispod Turaka i traziti pbribjeziste kod Crnojevica.( ? ) Dobjeglu bracu Stevan Crnojevic ( ? ) je lijepo primio, dao im neka dobra na zemljistu izmedju rijeka Sitnice i Morace a najstarijega Andriju postavio za Kneza ( ? ). Po dobjegloj braci iz Ljesa darovano im zemljiste nazvato je Ljeskopolje. Najmladjega brata Draska docnije je primio Ivan-beg u sluzbu kod sebe *. Kad se je drugi sin Ivan-begov, Stanisa, poturcio, onda se je s njime ( ? ) poturcio i Knez Andrija i dobio ime Amet,

koji se je docnije, kad su se neki poturcenjaci povratili na svoja dobra, povratio u Ljeskopolje kod Milije i Boleja. Drasko je u to vrijeme bio u sluzbi kod Crnojevica, pa iz ljutnje na svoga brata kneza Andriju, poturcenoga Ameta, nije se htio povratiti u Ljeskopolje na svoj dio "Jagnjilo" koji se i danas tako zove, vec se je naselio pod brdo Busovnik ( 1 ). Njegova braca ostala su da zive u Ljeskopolju, a njihovi potomci prozvali su se : Milici po Miliji, Bolevici po Boleju i Amatbasici po Ametu ( knezu Andriji ); Milici i Bolevici i danas zive u

1) Po svemu su podaci o ovom iseljenju iz Ljesa i naseljavanju pod Busovnik i po Ljeskopolju kao i o vremenu doseljenja – u pismenom predanju Uskokovica nesumnjivo tacniji i njih treba uzeti za osnovu.

Ljeskopolju, a do skoro su tu zivjeli i Amatbasici, koji su se u posljednje vrijeme odselili u Podgoricu i preko granice u Tursku. negdasnje istocne crnogorske.

Posto je Drasko dosao pod Busovnik, Djuro Crnojevic ( ? ) ga je postavio za kneza. Tu pod Busovnik zivio je tada Ban Milonjic. Jednom prilikom neocekivano napanu Turci i porobe Banove snahe, koje su bile za vodu posle. Na poklic porobljenih zena Drasko potrci i ubije dva Turcina pa s drugovima, koji su bili u pomoc pridosli, oslobodi Banove snahe. Kao nagradu za to junastvo Ban mu je dao svoju kcer za zenu, a uz to i nesto imanja, koje se po Drasku nazvalo Draskovina ( ? ) 1). Osim ovoga, a u naknadu za ono imanje, koje je Drasko ostavio u Ljeskopolju, darovao muje Djuro Crnojevic planinu na Konjskome, juzno od Lovcena, bistijernu na Donjem Polju na Cetinju i ribolov na r. Sitnici. Planina na Konjskome bila je potomaka Draskovijeh, bratstva Vukcevica, i docnije za jedno sto godina; Vukcevici su tu planinu dali Mainjama i Brajicima za sedam krvi, koje su Vukcevici kod ovih zaduzili

1)Ovo je ocevidno samo dovijanje : od oblika “Draskovina” zacelo nije postalo niti je imalo potrebe da opstane oblik «Drazevina ». Nego je to nesumnj. ime starijeg porekla.

u jednome sukobu sa njima. Planina je i danas recenih Mainja i Brajica. Za bistijernu na Donjem Polju i za vodopoj na istoj Vukcevici su iz doticnijeh sela primali “travninu” sve do u vrijeme Petra II. Ribolov na r. Sitnici skoro je prodat Vojinovicima, jednom ogranku Vukcevica, ciji je i danas *.

Drasko je imao dva sina: Mila i Vukca. Kao stariji Milo je bio knez, a Vukac se je zapopio. Po ovome popu Vukcu prozvato je cijelo njegovo potomstvo Vukcevici, koji se i danas tako zovu i svuda potpisuju. Posto se svi Vukcevici

* Ovo zacelo nisu dobili Vukcevici nego jos stari Ljesnjani pa su pozniji Ljesnjani to nasledili. Vidi predanje o Radulu Vlahu kod Jovicev. 527 ( a pogledaj i predanje Uskokovica ).

Pop Vukac je imao cetiri sina: Rasa, Scepana, Vojina i Boska. Raso i Scepan su bili popovi. Od popa Rasa su Rasojevici, od popa Scepana su Scepanovici, od Vojina Vojinovici, a potomci Boskovi tek docnije su prozvani posebnijem prezimenima, posto je Bosko imao samo jednog sina Petra, a ovaj je imao tri sina: Andriju, Vukca i Pesu. Andrija je mlad poginuo od cete Turaka na istocnoj strani od brda Obluna, te od njega nije niko ostao; od Pese su Pesici, a ovaj Vukac drugi imao je pet sinova: Mila, Mirotu, Milosa, Nikolu i Stojana. Od Mila nije niko ostao, a od Mirote su Mirotici, od Milosa Milosevici, od Nikole Djukanovici ( tako docnije prozvani ) a od Stojana Banici ( takodje i oni docnije tako prozvani ). Tako je eto postalo osam pomanjijeh bratstava od Vukcevica.

Kao sto smo prije kazali stariji sin kneza Draska bio je knez Milo. Knez Milo nije imao poroda a bio je knez vise od 50 godina; on se u narodnim predanjima mnogo pominje i, po predanju do danas od njega nasledjivanom, kod njega su mnogi dobjezivali iz Ljesa, od kojih je on neke naselio blizu sebe. Ono mjesto gdje je knez Milo naselio dobjegle nazvalo se Donje selo, a Draskovina, gdje su zivjeli sinovi Draskovi, nazvala se Gornje Selo, posto se i nalazi na visocijem polozaju. Oba sela i danas se zovu tijem imenima, a docnije i ona dva i sva ona koja su iz njih naseljena nazvata su mjesto prve Draskovine ( ? ) Drazevina ( 1 ). Poslije je i Drazevina i cijelo ono zemljiste koje su naselili dobjegli iz Ljesa nazvato Ljesanska nahija, u sto je spadalo i Ljeskopolje.

U vrijeme kneza Mila iselilo se bratstvo Stogrivici, koji su zivjeli u selu zvanome Ograda ( Bolica ), koje se nalazi na zapadu od Donjeg Sela a gdje i danas kucista postoje. Njihovo imanje ostalo je za kneza Mila i popa Vukca.

Poslije kneza Mila bio je knez njegov sinovac, treci sin popa Vukca , Vojin , a iza ovoga je bio knez Bosko, sin popa Scepana. Poslije Boska bio je knez Vuk, unuk popa Rasa. Narodno je predanje, da je ovaj knez Vuk Rasojevic rano predao knestvo Milu, sinu Vukca Petrova, a on posao u nekakvu sluzbu kod tadasnjega Vladike Crnogorskoga.

Knez Milo, ( pri 7. pas. @ 768i ) sin Vukca Petrova, bio je u vijeme kad su poturcenjaci iscerani iz Crne Gore. U to doba stanovao je na danasnjoj Begovoj Glavici Odo-beg Vranic, koji je bio glavar poturcenjacima i upravljao s tadanjim pazarom Sinjcem. Knez Milo je s vojskom procerao te poturcenjake, kojijeh je najvise bilo u Selistima ( Bolica ) pod brdom Velji Vrh, gdje im se i danas razvaline nalaze, odakle su posjedovali zemljiste u danasnjim Goljemadima, a koje su poslije toga naslijedili Vukcevici. Poturcenjaci su tada iscerani iz Ljesanske Nahije sve do polja. Docnije poturcenjaci su se u cetama povracali iz Zete i napadali na staje Vukcevica. Jednom prilikom knez Milo doznade od odive Vukcevica, a snahe Boza Bridjanina (ovaj je Bozo bio starosjedilac a tako prozvan po Bridjima gdje je stanovao), da ce Bozo navesti Odo-bega Vranica, sa povecom cetom na torine Vukcevica, koje su bile na Goljemadske sume, te da tijem ucini osvetu zbog procerivanja poturcenjaka. Isto jutro kad je Odo-beg htio udariti, knez ga je s cetom docekao u Bridjsko Zdrijelo, ubio Odo-bega i cijelu njegovu vojsku unistio. Ovaj je boj bio u rasvitku dana, i poslije razbica turske cete knezeva vojska uoci covjeka gdje se onako ranjen na pusku staplje i bjezi put kuce Boza Bridjanina; ranjenog covjeka pristigne Stanisa Mirotin Vukcevic, i posjece ga a tek poslije vidio je, da je posjekao Boza Bridjanina. Knjaz Milo, ljut i gnjevan na Boza, sto ih je izdavao i navodio na njih poturcenjake, naredi, te ubiju Bozove sinove i uniste citavu njegovu familiju. Ono mjesto gdje je poginuo Odo-beg prozvano je Otsko Zdrijelo, a dolina, gdje je begova vojska unistena - Krvavido. Odmah poslije ovoga knez Milo je posao na Cetinje i za dogadjaje dostavio tadanjemu Gospodaru Crnogorskome Vladici Danilu, bojeci se da ce ga gospodar karati zasto je Bozovu familiju unistio. Vladika ne samo sto kneza nije karao, vec mu je darovao cijelo Bozovo imanje, koje je zahvatalo danasnje Bridje.

U vrijeme kneza Mila, jedanput su ugovorili glavari na Cetinju da se poturcenjaci i dalje ceraju, te je tada i knez okupio Ljesnjane i opalio turska sela: Lekice, Farmake i Stanjevice preko r. Sitnice.

Poslije ovoga ( pricaju ) bio je boj na Carevom-Lazu, gdje je Ljesnjane u boju protivu Turaka predvodio knez Milo. Tom prilikom knez je naredio Milosu Jovanovu Vukcevicu s drustvom da, posto turska vojska prijedje preko Krnjicke Kamenice, navaljaju kamenje na neko zdrijelo kuda su konjanici prolazili, kako se isti docnije ne bi mogli tako lako povratiti ( da se uvece ne mogu tuda ). Milos je ( vele ) to ucinio te su (turske ) konjanike u bjezanju Crnogorci pristigli na zdrijelo ( tom zdrijelu ) i skoro sve pogubli.

Knez Milo je ( po predanju ) poginuo ( u doba Cupril. Napada ) od vezira Cuprilica ( 1714 ), koji je onda mnogo crnogorskijeh glavara na vjeru pogubio.

Poslije kneza Mila bio je knez Gojko, sin Milosev. U vrijeme kneza Gojka Vukcevici su poceli stalno naseljavati Bigor i Bridje, a do tada su ih drzali samo sa stajama. Iza ovoga poceli su naseljavati Goljemade i Pod-Stranom. Sva ova nova sela nazvata su nova Donja Drazevina. Do ovog doba stanovali su Pod-Stranom i u Goljemadima starosjedioci: Berilaze, Vukadinovici i Taricevici, koji su sa zemlje, koju su odrzali siljali procerivanim poturcenjacima neki dohodak. Posto su se ova bratstva odselila Vukcevici su im dio zemlje, koji su ovi drzali zauzeli i potpuno osvojili cijelo zemljiste na kojemu i danas zive.

Poslije Gojka bio je knez Petar Vucetin. U to vrijeme mitropolit Vasilije ponudi Vukcevice, da prodadu Bridje, posto ih crkvena zemlja sa svake strane okruzuje. Vukcevici prodadu vladici Bridje pod tom pogodbom, da oni i dalje zemlju drze i obradjuju, a crkvi da neki dohodak daju; uz ovo im Vladika za Bridje zapopi Nikolu Banica, dade konja knezu Petru a ostalijema dade neku sumu novaca. Docnije je i Sv. Petar ovu pogodbu potvrdio, proklevsi svakoga drugoga, osim Vukcevica, koji bi na Bridje stanovao, a to predanje i danas u veliko u narodu zivi.

Kad je jednom knez Petar dosao s Cetinja kazao je, da se je zahvalio pred glavarima, da ce zapaliti neko tursko selo preko r. Morace. Uvidjelo se je, da ce se moci izgorjeti i poharati tursko selo Mahala u Zeti. U tu svhu ceta je posla i pred njome pop Nikola Banic - Vukcevic, koji se je i u ranijim napadajima na Turke odlikovao i posjekao dvije glave. Pop je s cetom opalio selo, a u jednoj kuli zatvorilo se je 17 Turaka. Pri jurisu na kulu prvi je prinio breme slame pop Nikola, i poginuo na vrata od kule; po tom je Marko Gojkov prinio slamu i s cetom ponovo jurisao na Kulu, zapalio je i u njoj izgorio svih 17 Turaka. Razvaline od ove kule i danas se nalaze, i iz mrznje na ovaj dogadjaj Turci je nijesu nikada napravljali. Na neko vrijeme poslije ovoga prosao je s vojskom put Cetinja Mahmut-pasa Busatlija i tamo opalio manastir. Za pasom je isao tajin za vojsku od Zete preko Sinjca. Knez Petar je tada bio s Ljesnjanima u Dobrosu kod Staniseljica, pa videci silnu vojsku uz Mahmut-pasu, a nemajuci uza se nikoga do Ljesnjana nije ni udarao na Mahmutovu vojsku, vec je, kad je razumio kuda tajin prolazi, otpravio jednu cetu da otme tajin i prolazak mu sprijeci. Pred cetom je poslao Djukana Dragova, Suta Stankova i Vasilja Otaseva, Vukcevice, koji su na tajin udarili na Vrtijeljku, vise Kaludjerova Zdrijela; kiradzije su posjekli a tajin oteli, i koliko se je tu tajina otelo i pokvarilo, ostalo je da se u narodu govori : "usmrdio se ka’ pasin hljeb na Vrtijeljku".

Poslije Petra bio je knez Novak Otasev. U to vrijeme bio je boj na Kruse i pogibija Mahmut-pase Busatlije. Pred Ljesnjanima je u ovome boju bio knez Novak Otasev. Boj se je svrsio sa Mahmut-pasinom pogibijom, a u tome boju po narodnome predanju najglavniju su ulogu odigrali Ljesnjani i Cetinjani sa svojom okolinom. U ovome boju mnogi su posjekli po nekoliko glava, a Vukcevici koji su posjekli vise od po tri glave bili su ovi: Pajo Mojasev, barjaktar, Turcin Novakov, knez Novak Otasev, Golub Novakov, Djukan Dragov, Mrdjen Petrov, Nikola Gavrilov, Suman Otasev, Dajica Lakov, Pavic Banic, Vaso Micov, Stano Miloev, Zivko Stankov, Ilija Simonov, Vasilj Otasev, Milos Stankov, Jovo Zivkov i Ilija Rajicev.

Poslije boja na Kruse Ljesnjani su isli i u Boku u ratovima protivu Francuza, gdje je Ljesnjane u ratovima predvodio knez ( 1 ) Novak Otasev Vukcevic. Od znatnijeh Ljesnjana tamo

je bio i Vojvoda Stano Uskokovic, koji je upravljao sa vecim dijelom crnogorske vojske, a sa Ljesnjanima je; kao sto je receno, upravljao knez Novak.

Poslije Novaka bio je knez Lazar Vasiljev, koji je posljednji bio od knezeva. U ovo vrijeme Ljesnjani su izagnali Turke iz pogranicnih sela Grbavaca i Donjih Kokota, gdje se nikada vise nijesu selili. Tom prilikom je poginuo Lazar Mrdjenov, koji je, braneci se, tri glave posjekao. Osim ovoga Ljesnjani su u ovo doba dva puta turske kuce u Ljeskopolju palili, koje su Turci docnije popravljali. U ovo doba spada i formiranje stalnijih i odredjenijih granica izmedju nas i Turaka, i kao vrlo vazne cinjenice, koje su mnogo doprinijele i u cilju toga, izmedju mnogobrojnih navescemo ove:

Turci su bili na vjeru uhvatili i u Spuzu zatvorili Mila Tomaseva s Kokota, koji im je bio s kokocanima danak odrekao. Mila je na vjeru uhvatio Asan Memedov, turski glavar od Ljeskopolja. Istoga Asana zarobili su na r. Sitnici : Radoje Djukanov, Musika Nikolin i Todor Vasiljev, Vukcevici, a konja mu je oteo Bosko Stanov Vukcevic. Zarobljenoga Asana, kao glavu od pogranicnijeh neprijatelja, predali su crnogorskijem vlastima, koje su ga musketale.

Barjaktar Malisa Popov Vukcevic s bracom ogradio je kulu u Mihaljevice u Berima, sa koje su tvrdjave, kao i s tvrdjava sa Kokota, prisiljeni Turci da napuste sva svoja imanja na zapadu od r. Sitnice. Vukcevici su sa Krusima oteli Beri od Turaka, a jednom prilikom barjaktar Malisa Popov sa jos 50 Vukcevica izbavio je Vela Stanova Cetkovica s Krusima iz kule, u kojoj su se ovi bili zatvorili od turskoga napadaja.

Za vrijeme imenovanijeh knezeva Turci su mnogo napadali na nas duz istocne granice Ljesanske nahije, a od napadaja, koje su Vukcevici i s njima drugi Ljesnjani cinili, napomenuli smo samo one, koji su izvrsavani po naredjenjima Crnogorskije Gospodara.

Na nekolike godine poslije stupanja na vladu Petra II - prestaju biti knezevi u Crnoj Gori, a plemenska vlast prelazi na kapetane. Kad su, dakle, prvi put postavljeni u zemlji kapetani, plemenu Ljesanskom postavljen je za kapetana Simon Vasiljev a poslije njega Radoje Mitrov, Vukcevici. Ova dva kapetana bila su za vlade Petra II i u njihovo vrijeme Vukcevici su cinili mnogo pogranicnijeh napadaja i cetovanja, u kojijema su iscerivali pljenove iz Zete i sjekli turske glave.

Poslije Radoja Mitrova bio je kapetan Serdar Ivan Popov Vukcevic. U ovo vrijeme uz kapetane stavljaju se i stotinasi, te je prvi stotinas od Vukevica bio Radoje Musikin a docnije Filip Savov - Vukevici.

Pored knezeva, koji su neprekidno u Ljesanskoj nahiji bili samo od bratstva Vukcevica, i pored kapetana prvi barjak u Ljesanskoj nahiji dat je Vukcevicima i prelazio

je s oca na sina do danas. Od mnogijeh znatnijeh barjaktara pominjemo Muja Malisina, koji je mnogo cijenjen kao junak.

Posto je razdvojena vojnicka i gradjanska vlast, onda je za Ljesanskog komandira postavljen Radoje Musikin Vukcevic, a tada su Vukcevici dobili jos jedan barjak i dva oficira, od kojijeh je jedan, Pero Nikolin, i glave u bojevima sjekao. Poslije Radoja bio je komandir Simon Ivanov Vukcevic.

Osim pomenutijeh cinova Vukcevici su svagda imali od svoga bratstva svojijeh svestenika, a od popa Rasa i popa Scepana bili su svestenici neprekidno s koljena na koljeno do dana danasnjega. Zna se kakav su ugled u prvo vrijeme imali svestenici medju Crnogorcima, te se i po sebi razumije da je medju njima bilo znatnijeh ljudi, a pop Joko je i neprijateljske glave sjekao.

Pored knezeva, kapetana, stotinasa, oficira, komandira i svestenika i barjaktara, koji se kao glavari u narodu pominju, od Vukcevica se pamte i s postovanjem pominju jos i ovi znatni ljudi:

Marko Gojkov, sin kneza Gojka. Njega je jedanput turcin Begovic iz Mahale ( Zeta ), zbog onoga sto je ovaj s drugovima izgorio 17 Turaka, pozvao na megdan na mjesto Zamlat, izmedju sela Vukovaca i Grbavaca. Na tom megdanu Marko je Begovica posjekao. Drugi put je Marko na megdanu posjekao na Lesendru Ivana Stijepova iz Crmnice. Treci je megdan Marko dobio na Poskanjsku Jamu ( pod Garcem na r. Sitnici ) gdje je posjekao Vuka Filipova Brajovica, kada su na istom mjestu i istom prilikom Vukcevici dobili jos cetiri megdana. Marko se je odlikovao junastvom u svim bojevima.

Murgeza Jovov bio je savremenik kneza Petra i zivio je u vrijeme vladavine Vladike Save i Vasilija i Sv. Petra; zivio je vise od 100 godina. Murgeza je bio covjek rijetkijeh dusevnijeh osobina. On se nije primao nikakve vlasti, a njegov savjet i njegova rijec u svijema ozbiljnijim pitanjima bila je uopste za svakoga mjerodavna. Svojijem sirijem pogledom na savremeni zivot stekao je rijetki ugled i kod drugijeh plemena, te je mirio krvne zavade i rjesavao visa i teza pitanja i u drugim nahijama. Gdje nije mogao na vrijeme stici tamo je siljao, kao znak da ce doci, svoje oruzje, i taj znak dovoljan je bio da ljude u miru odrzi dok Murgeza dodje. Kad ga je jednom prilikom Petar I pitao, kako to da na njegove presude svako pristaje, odgovorio je: “Sv. Vladiko, ja sudim prema vremenu, gdje se moze pravo, tu pravo, a gdje ne moze, tu boljemu bolje, a goremu gore; bolji i jaci malo popusti, tek da se stvar malo umiri, a gori i nejaci voliji je ista nego nista. - Tako ja ljude mirim”. Sv. Petar je na to s uzdahom odgovorio: ”I ja, Murgo, isto tako sudim do boljijeh prilika, a da mi je u zemlji imati samo jos tri takva covjeka, sve bih umirio i doveo u red”. Sv. Petar je veoma volio Murgezu i cijenio njegov rad te kad je jednom namjeran bio da bolji red i sud u zemlju uvede, zatrazio je od Murgeze, da mu koga poslje na Cetinje, jer od nekoliko ljudi hoce da sastavi neki visi sud. Murgeza je onda rekao knezu Petru Vucetinu da on ode, ali ovaj nije htio napustiti knestvo i upravljanje Ljesanskom nahijom. Onda Murgeza ponudi Laka Perisina Vukcevica koji je rekao: “Neka mi Petak dade knestvo, pa neka on ide”. Kako se od njih nije htio nijedan primiti da ode na Cetinje, jer je tada najvisa vlast u narodu bila knez, a za drugu osim za Gospodara, nije se znalo - to Murgeza poslje vladici svojega kuma Stana Uskokovica, koji bude postavljen za vojvodu i koji je docnije postao cuven covjek; to je bio prvi vojvoda u Ljesanskoj Nahiji, i vojvode su imale pravo da sude na Cetinju, a medju narodom su sudili i upravljali drugi glavari. -Sva predanja o Vukcevicima i drugijema doticnijema bratstvima zivjela su u cjelosti kod Murgeze Jovova i od njega su naslijedjena.

Petar Ilin odlikovao se pri napadu i paljenju turskijeh sela u Ljeskopolju i tu posjekao dvije glave; bio je covjek dobar i veoma postovan u svome plemenu.Poginuo je na Zabljaku kad se je isti prvi put poharao.

Ovo je u glavnome proslost bratstva Vukcevic, gdje su pomenute samo glavnije licnosti; posto je bratstvo mnogobrojno, to da bi izbjegli veliku opsirnost, ne imenujemo mnoge poznate licnosti. Znatne dogadjaje i po njima znatne licnosti za vrijeme posljednja dva crnogorska gospodara ne napominjemo, posto su to savremeni dogadjaji i licnosti.

Bratstvo Vukcevici u nekim nishodecim linijama broji od Draska cetirinajest pasova, a u nekojima i manje.

Da smo ovo predanje o svome bratstvu naslijedili od svojijeh predaka, i da isto medju nama u cjelosti zivi tvrdimo svojijema potpisima:

Mato Masov Vukcevic - Vojinovic Pavic Perov Vukcevic - Banic Joko Nikolin Vukcevic - Mir.

Selo Podstrano nosi naziv po nadselskom brdu koje se zove, Velja strana. Selo Postrano sastavljaju 15 kuca u kojima ima oko 100 stanovnika i obrazuju bratstvo Vojinovica jer je Vojin ( prepravljeno nar.. ) bi unuk Vukcev od koje porijeklo se vodi. Narodno predanje govori da je prije Vojinovih potomaka Podstrano zivio Berilaza i njegovi sinovi ( a kao sjedok njegovog imena sjedoci i danas Berilazin krs kod sela ) i da je isti od zaduzenih krvi prebjegao u Ponarima Zeti o kojem predanje nezna dalje kazati u doba naseobine Vojinovih potomaka. Selo Podstrano bilo je opasna naseobina jer je tu u blizini 2 Kilometra bila neprijateljska granica i naseobina sto je Vojinovim potomcima i dalo povoda da bi svojom naseobinom i kucama upravo sluzili kao prestrazni kod svoje vojske te su bas njine kuce tada bile ( ondasnje voltice ) a oni kao prvi otpor neprijateljski i ordonasi svoje otadzbine. Narodna vojska istorija crta bratstvo Vojinovica u vojnickoj hrabrosti jedno izmedju prvih bratstava Ljes. Nahije sto to i faktori istih sjedoce. Predanje nabraja kao otmjene junake toga bratstva. Stojan Jovov bio je unuk Vojinov nasilnik i otmicar neprijateljski o kojem povjesnica bjelezi njegovu hrabrost a to je sjedocio i njegov naziv od strane Vladalacke dinastije kojeg su poznavali pod imenom ( Stojan Jankovic ). Imao je sinove od kojih mu sin Nikola poginuo je u ratu na banovoj gomili 1862 . Istaknuti hrabri borci Vojinovih potomaka poginuli su u ratovima te godine Jovan Radojev, Nikola Srdanov i Peso Vasov, a kao odlicni junak stotinas ( oficir ) bio je Filip Savov sin unuka vojinova Sava ondasnjeg Kneza ( precrtano ) i sudije ( precrtano )clana tadasnje gvardije. Narod istice Stotinasa Filipa jednim medju prvim glavarima Ljes. Nahije u ratovima 1862 bio je cetni vodja o cijoj znamenitosti govore da je u tom ratu kao oficir uzeo sa sobom 2 – 3 Vojnika i posao na neprijateljsku volticu Cigar ( necitko ) Danas. Vranice i daje … podzemnim trubama podvukao barut razrusio volticu i popalio neprijatelja. Isti je odlikovan ordenima hrabrosti ratova 1862. i 1876 – 7 god. Njegov bratuced Petar Radojev u ratu 1876 godine bio je zatvoren u kuli na Krusevac i odrzao pobjedu. Vojna istorija kao odlicne junake poginule u ratovima 1876 i 7 godine nabraja poginule Ilija Savov brat oficira Filipa. Musiku i Rista Jovova sinove celicne junake Joka Miloseva poginuli u bitci pod Sadjavac Radoje Musikin momce od 18 godina poginuo u Farmake . Vojnicka hrabrost Jokova i hrabrost i pogibija njegove dva sina i unuka bila je poznata kod uzvisenog Gospodara Knjaza Nikole te je Joko njegovom sirotinjom novcano nagradjen pazen blagonaklonim raspitivanjem Knjaza Gospodara.

U istim ratovima 1876 godine poginuli su hrabri junaci Mihajle Vukadinov i Luka ..jasov ( …janov ) . Mihajle bio je potomak Mica Cirakova unuka Vojinova o kojem junastvu govore da su preko njega dolazili glasovi … ( tajljnika ? ) raje i daje jednom prilikom ucinio raspored na neprijateljskom lancu i kad su neprijat. Turci nastupili svi su uzmakli a on je ostao na mjestu pobio nekoliko turaka i poginuo, Njegov potomak Milo Sutov odlikovat ordenom hrabrosti 1876. g. koji se sa svojom bracom i ubraja junastvom medju prvim junacima doticne teritorije. Unuk Vojinov bio je Rade ( Djuro ) Velimirov ( necitko “ve” ) tadanji sudija i priznati junak. Vojinovih potomaka u prvom i drugom ratu na bojnom polju poginulo je 10. a svi u Krvnom srostvu nijesu dalje stojali od 2 pasa. Npr najdalje 2go bratucedi.

Hrabrih boraca u brastvu vojinovica bilo je i jos o kojem ce istorija Novije Epohe donijet zitije.

Bratstvo Vojinovica osim sela Podstrano ima po drugim mjestima jos 15 kuca oko 80 stanovnika: u Steke, Farmake, Ljeskopolje, Botun, Podgorica, Niksic ( varos ) i Ulcinj.

Granice: Lokva Veljeobrska, Djakonacka Gomila, Vracinova ( Vrazinova ) Gomila, Kokotska Glavica – dovde spram Kokota; sprema Steka Babin Grad, Visnjica ( zavija ); na vrh Velje Strane na Gomilu ( ipam, …, 100m ) i Pocivali prema Popratnici; s Pociv. na Pudaricu vise Lijesnja pa na Rudinu vise kuce Markovica na isti Djakonac. – Zemlj. : od i Ponor ( Popovi ) , zemlja i gora i gocram … i Ublovi Radovica sto su u komun Drazovine; dalje Dolovi do sela; do njih Mudrese i Mudreska Gomila ( podvuceno duplo, Erdelj. ) ( sad su … sicjani Mudresi, sad u Bokovu ); Stupovi *, “meteh” ( zemlj. Prostor ) ; Paklenice, zemlja; Velja Rudina sa kuc. 1 grana ( organ. )Vukcev,; Dolovi kod nje; na zemljis. Ovoga sela je i skola drazovinska.

Komun zajednic. Sa gor. Drazevlj. ( Kornet i G. Drazevlj. ) imaju : Velja strana do Straznika, do Sjecanog Dola, do …( Uzdocpca, Uzdotca ? ), do Budnje, do Prijeke Doline, otolen na Djudjin Lokanj na vrh Velje Strane. Ovi se komun tice s komunom cijele Ljes. Nah. koji povrh Farmaka.

Pasovi: Drasko 1 Vukac 2 Vojin 3 Zivko 4 Jovo 5 Stojan 6 Nikola 7 Mihajlo 8 Jovan 9.

* prema ovome kao i prema pomenima na II mestima stup znaci oveci komad rodne zem.

Mozda se sjecas, da je Gosp. D-r Jovan Erdeljanovic, professor Univerziteta, jednoga ljeta, prije Balk. rata, obisao Ljesansku Nahiju, u cilju naucnog proucavanja. Ja sam tada bio djak, te ne znam, da li je G. Erdeljanovic dosao u dodir sa licima, koja su mogla dati tacne podatke o nasem bratstvu.

Imao sam srecu, da 1913. god. zastanem u zivotu Lazara Radojeva, onda najstarijeg Markovica, stara 90 god. Od njega sam prikupio tacne podatke o bratstvu, jer je bio poznat u bratstvu kao dobar pripovijedac sa svjezinom uma.

Iz podataka, koje imam iz te godine sredjene za porodicnu istoriju, ucinio sam takav izvod, koji bi Gosp. Erdeljanovicu mogao dobro posluziti, da sravni sa pribranim i po potrebi dopuni i izmijeni.

U tom cilju, ovdje prilozene ./. podatke o bratstvu Markovica – u 12 komada – saljem s molbom, da ih ti uputis Gosp. Erdeljanovicu s preporukom, da ih primi i obuhvati njegovom knjigom za ovu nahiju, posto ista do sada nije iz stampe izasla, te mislim, da nece biti kasno.

U januaru mjesecu ove godine bio sam slobodan da Vam, preko g. Andrije Jovicevica, posaljem podatke o nasem bratstvu Markovicima u Ljesanskoj Nahiji. Vi ste ih izvoljeli primiti i naglasiti, da su na vrijeme stigli, jer da cete iduce godine otpoceti rad na koji se podaci odnose.

Videci da imam vremena provjeriti podatke, ja sam posao na Cevo u Katunsku Nahiju, odakle su Markovici porijeklom, te sam dosao u dodir sa najstarijim ljudima i doznao ovu razliku, koju u ./. prilogu dostavljam s molbom, da je uzmete u vidu prilikom obrade Ljesanske Nahije. O vezi Vukotica, Markovica, Radulovica i Burica bicete Vi doznali prilikom pribiranja podataka o cevljanima u Katunskoj Nahiji.

Molim, da izvolite, Gospodine Doktore, primiti uvjerenje o mom usrdnom postovanju

Podataka o bratstvu Markovicima u Ljesanskoj Nahiji, koje je potpisani dana 17. januara 1925. god. poslao preko g. Andrije Jovicevica, Gospodinu D-ru Jovanu Erdeljanovicu, profesoru univerziteta:

1) Rodonacelnik Marko, od kojega vode porijeklo Markovici, stric je ( a ne brat ) serdara Vukote, od kojega su Vukotici t.j. Marko i Vukasin ( otac Vukotin ) rodna su braca – sinovi Dragojevi. Cevljani ne znaju brojiti dalje od Dragoja.

2) Markovici, Vukotici, Radulovici ( u Komanima ) i Burici ( u Zagredi ) rodjaci su t.j. Marko, Vukasin ( otac Vukotin ), Radule u Buro rodna su braca, odnosno sinovi Dragojevi.

3) Potomci Jovasa Nenadina Markovica, zvani Jovasevici, zive kao naseljenici u Mozgovu, srez aleksinacki, okrug niski i tamo sada ima pet domova. Iseljenici su prozvati Mitrovici i Milosevici po Mitru i Milosu, koji su i iseljeni sa familijama. Mitrov sin Ilija dolazio je 1866. god. za svoju ocevinu i bio je opunomocen od svoje brace od striceva Petra i Novaka Milosevica, da i njihovu zaostavstinu digne iz Buronja – Ljes. Nahija i odnese u Srbiju. Potpisani se je dva puta u toku ove 1925. god. dopisivao sa ovim iseljenicima.

4) Potpisani je pronasao jednu staru citulju u bratstvu i nasao da je Zivko u kaludjerstvu dobio ime Maksim, a ne Mojsije. U citulji se naziva: svestenomonah Maksim.

U Ljesanskoj Nahiji, u gornjem dijelu sela Buronja, zivi bratstvo Markovici, koje se tako naziva po rodonacelniku Marku Dragojevu sa Ceva. Marko je brat ozrinickog serdara Vukote, od kojega vode porijeklo Vukotici, glasito cevsko bratstvo.

U selu Buronjima ima danas oko 70 domova. Starosjedioci su bratstva: Cetkovici, Vuckovici i Nenadovici, a sva se tri i danas cesto od mnogih zovu starim nadimkom Kunice. Novodoseljenici su Radusini i Markovici. Kunice su i prije doseljenja ovih imali crkvu sv. Dimitrije, kojom se i danas posebno sluze.

Komnen Radusin, od kojega je cijelo bratstvo u selu, takodje je u Buronje doseljen iz Ozrinica. Komnen je ranije od Marka ovdje doseljen i uzeo zapadni dio sela od Kunica.

Marko je po zanimanju bio pastir, te dok je jos bio u zajednici sa serdarom Vukotom, usljed velikog snijega, koji bijase po Katunskoj Nahiji pao, sadje sa stokom da prezimi u Buronjima kod rodjaka Komnena. Marko zavoli Buronje zbog blage klime i bogate pase za stoku, narocito u zimskoj sezoni, te je na njega jace uticao savjet, koji mu na Uskrs pred crkvom sv. Dimitrije, poslije sluzbe, dade Komnen, da se sa familijom kod njega doseli.

Da bi ostvario svoju zamisao, ostavi zeni torne pse i velju pusku, da mu pripazi stoku do njegova povratka sa Ceva, a on podje u Cevo, da se s bratom Vukotom posavjetuje. Pored svega Markova izlaganja i crtanja u lijepim bojama ovih predjela ipak se Vukota ne htje s tim sloziti, da ostavi svoje rodno mjesto i serdarstvo medju Katunjanima; pa posto vidje, da je Marko pitominom i bogatstvom sume ocaran, a pri tom iscrpi sva sredstva, da ga zadrzi, rece: “Uzmi, brate, sta hoces od nasega imanja!” – “Ne, Vukota, rece ovaj, ja cu uzeti stoku, a ti zadrzi cjelokupno nase imanje”.

Po Vukotinoj zelji, a u namjeri, da se Markova djeca ne poskicu, Marko uze jedan veliki do, a stoku srazmjerno podijele. Vukotinu stoku doprati Marko do Barjamovice, pa po povratku podje Turcinu Kuluzu u Podgoricu, da uzme zemlju i mjesto za naseljenje. Po ovom Kuluzu zove se jedno brdasce iznad samoga sela t.z. Kuluzova Greda, prema cemu se moze vjerovati, da je i cijelo zemljiste u njegovom podnozju bilo svojina ovoga turcina. Kuluz je bio voljan dati Marku zemljiste od Veljega Duba do Plane Glavice, a to je prostor od ove do starog konjanickog puta, koji prolazi kroz Buronje vezuci Rijeku Crnojevica i Danilovgrad. Marko ne htje toliki prostor, jer mu zemljoradnja bjese sporedno zanimanje, a stocarstvo glavno, te primi zemlju od t.z. Gornjeg Duba, u danasnjem Orasju, do Plane Glavice i cio sumski prostor od sela do Sitnica ( voda sviju Buronja ) i okolinu ovih. Tom prilikom Komnen kupi dio zemlje izmedju dva duba za dvije jalovice, prema cemu se moze vjerovati, da je i Marko zemlju i sumu kupio, mozda isto tako za nisku cijenu. Tacno se ne zna na koji je nacin dosao do zemlje. I danas u glavnom postoji ista granica, po zemljistu, izmedju Markovica i Radusinovica. Prema ovome Marko naseli gornji dio Buronja t.j. ugao izmedju Kuluzove Grede i Plane Glavice sa sumom u zaledju sela, a u pravcu seoske vode Sitnica. Ovo prvo naselje prosirilo je Markovo potomstvo na racun susjeda, ali kupovicom: Progonovica, Komana i Gracana.

Sa Markovicima i Vukoticima cine bratsku zajednicu bratstva: Radulovici u Komanima i Burici u Zagredi. Za potvrdu ovoga sluzi, pored krsne slave Sv. Arhangela Mihaila, prica, da su Markovici i Radulovici za prvu bracnu vezu trazili odobrenje od tadanjega vladike na Cetinju. Markovici i Radusinovici svoje se kao rodjaci, valjda sto su iz jednog mjesta raseljeni; a takvo isto srodstvo Markovici imaju i sa Vasom i Pipom, od kojih su Vasojevici i Piperi, jer su svi porijeklom iz Ozrinica.

Kad se uzme, da je serdar Vukota imao udjela 1702. god. u izgnanju poturcenjaka ( “Gorski Vijenac” – Njegos ), dade se zakljuciti, da je Marko Dragojev, rodonacelnik bratstva Markovica, doseljen u Buronje pocetkom 17. vijeka. Ovo se i time potvrdjuje sto je danasnji narastaj sedmi pas od rodonacelnika Marka.

Marko Dragojev imao je tri sina: Vukica, Mirka i Petra. Prema tome je Markovo potomstvo podijeljeno u tri manje grane: Petrovici od Petra, Mirkovici od Mirka i Zivkovici od Vukica, nazvani tako po Zivku, Vukicevom unuku.

Vukic je imao sinove: Milutina i Nenada; Mirko: Bjelana, Nikolu, Vukotu, Janka, Djura i Manojla; a Petar sina Andriju. Jedan ogranak Markovica zove se Vasovici po Vasu, sinu Nenada Vukiceva; a drugi Jovasevici po Jovasu, Vasovu bratu. Oba su ogranka iseljena, sto se vidi iz odjeljka o iseljenicima.

Markovici, koji su u Buronjima, danas se dijele na manja bratstva: Gorcinovici, Sutilovici, Borkovici, Jokicici, Perovici i Mrdjenovici. Prva se tri zovu Zivkovici, a druga tri Mirkovici. Petrovici, treci glavni ogranak, potpuno su iseljeni. Danas u Buronjima ima 16 ( sesnajest ) domova bratstva Markovica. Svi su zadrzali zajednicki naziv: Markovici. Od ove tri glavne grane bratstva najvise se mnoze Zivkovici, zatim Mirkovici, a najmanje, skoro neznatno, Petrovici, od kojih je, do sada, najvise bivalo po dvije kuce, a, prema predanju, usljed prokletstva, sto ce se iz daljeg izlaganja vidjeti.

Bratstvo se odlikuje: castoljubljem, cvrstinom date rijeci, druzeljubljem, uzajamnom potporom i cistocom u moralnom pogledu. Neopisano su izdrzljivi u zajednickim akcijama i preduzecima, narocito u odbrani svoje casti i ponosa. I junastvom je ovo bratstvo visoko uzdignuto. Markovici su osobito marljivi u zemljoradnji i uopste dobri su domacini, da ovo cesto prijedje u medjusobnu zavidljivost. Po ovim crtama dobro se u plemenu cijene, sto im je i cinilo, da je na njima od davnina pocivalo glavarstvo kao: od njih je bio u Ljesanskoj Gvardiji; starjesina Garde; a u novije vrijeme: stotinastvo i oficirstvo, a za jedno kratko vrijeme i starjesinstvo nad ljesanskim bataljonom. Ovo glavarstvo cinilo je, te do 1904. god. bratstvo nije imalo nijedno lice sa svrsenom osnovnom skolom, a danas ima: jedno svesteno lice, cetiri oficira , pet ucitelja i nekoliko djaka srednje skole. Odnosi bratstva sa ostalim seljanima i plemenicima su miroljubivi. Po dobroti duse najjaci je bio i danas se osobito pominje Milutin ( Beg ) Gorcinov Markovic.

koga,od koga i kako je to uopste bilo. Mozda je ta krv zaduzena, dok su bili u staroj postojbini. Radi osvete podju na Velestovo tri Markovica: Milutin Vukicev, Vukota Mirkov i Andrija Petrov. Pored glavnog puta, koji kroz Velestovo vodjase, nadju covjeka gdje sa konjem vrse psenicu. Kad svi sem jednoga sa guvna podju kuci, ova se trojica primaknu, omaknu puske i Velestovca ubiju, pa niz Barjamovicu i Siljavicu pobjegnu u Buronje.

Istoga dana tuda prodje “Vladika Sveti”, - predanje kaze Petar I. – i videci da psenica u krvi pliva, upita jednu zenu, koja plakase: “Sta je bilo tom covjeku ?” – “Ubio ga je neko” – zena odgovori. “ Ko ga je god ubio – produzi sveti – dao mu Bog gubu i na njega danas krvava kisa padala”. Dok su ova trojica stigli kuci, tri put je na njih padala krvava kisa, a po tijelu im se pojavi guba.

Videci, da je ovo kazna Bozja, Milutin predlozi, a Vukota prihvati, te oba podju na Cetinje, uzmu dvije jalovice i druge poklone, panu na koljena pred vladikom i zatraze oprostaj, vjerno ispovijedajuci svoj teski grijeh. Vladika se smiluje i oprosti im. Pri savjetovanju da dodju sva trojica na Cetinje, Andrija bez kolebanja, rece:

“Ako cu ja tamo oditi nikad ga vise ne posa”. Kad ih je vladika upitao: “A gdje je oni treci?” – stali su ga pravdati, da je bolestan, a pri tome go i bos. Vladika nastavi: “Bogu se molim, da se i taj treci oslobodi toga grijeha ( gube ), a od njega se nigda o jednom klinu ne mogle dvije puske sastaviti”. Zna se, prema rodoslovu, da je sve do danas na ovom ogranku bratstva pocivalo ovo prokletstvo.

Jedan od najcelnijih junaka bratstva Markovica jest Petar Andrin, koji je na Krusima 1796. god. posjekao tri glave turske i od vladike Petra I. “svetog” dobio mac i onda ga kao mladica blagoslovio sa rijecima: “Ziv bio!” – Petar je zivio 120 godina. Za vrijeme ove velike bitke, gdje je i sam Mahmut Pasa Busatlija ognjem izgorio, sv. Petar je dao mac, u znak celicnog junastva, iz Ljesanske Nahije samo Petru Andrinu i popu Celebicu.

U potvrdi cinjenice, da je bio zadrti junak, ukratko se navodi ovaj slucaj iz njegova zivota:

Ilija Gorcinov Markovic, poznati lupez, ukrade jednu kozu Luki Vukovu Radusinovicu i Ilijina sestra Stane proglasi, da ju je ukrao Petar Andrin. Radusinovic pozove protivu Petra Ljesansku Gvardiju. Kad ova rijesi, da stvar ispituje na teret Petrov, i da njegovu stoku kolje po potrebi, Petar kad Gvardija spavase na guvno vise kuce, uzme, na Krusima darovani mu mac i pozove tri svoja sina, takodje naoruzana, da cine sto i on. Na izlasku iz kuce presrete ga stotinas Bosko Sutov Markovic, koji k njemu idjase, da ga rashladi i umiri, pa ga upita: “Sto je to strice Petre?” ( tako su ga kao starca zvali ) – “ Kako sto je …. Vidis e mi kucu iskopase, pa da ih pokoljem u ono guvno, pa neka nose sve sto imam” – odgovori Petar odlucnim tonom. Videci Bosko kakvu bi stetu po bratstvo nanio ovakav postupak, dade mu savjet, da sa dva sina i dvije kolijevke podje na Cetinje kod ondasnjeg gospodara Vladike Rada – Njegosa, da mu se o nevinosti na njih zakune. Petar primi savjet, posto mu prethodno Bosko zagarantova, da ce mu do povratka stoku sacuvati. Petar pristupi vladici i na pitanje: “Sta je Petre?” – odgovori: “Pogiboh Vladiko od napasti, no me izbavi ili posijeci!” – i sve mu potanko isprica, kunuci se na sve cetiri muskeg lave, a sinovi na dvije kolijevke.

Najbolji junak u bratstvu poslije Petra Andrina jest oficir Vuko Radojev. Umom je bio veoma tup u obicnom zivotu, a za vrijeme rata nevjerovatno uman i priseban. On je na prijevaru poginuo 1879. god. u Zeti prilikom nocnog obilazenja svojih odjeljenja na strazi. Kad je u gluho i tamno doba noci skrenuo s puta i posao u pravcu neprijatelja pozove jednoga od svojih ljudi, a turci poznadu njegov glas pa ga jave: “Ovamo Vuko, ovamo Vuko!”. Vuko izgubi orijentaciju i udje u njihov lanac, gdje ga na sitne komadice izsjeku. Tako ovaj junak zaglavi i sahranjen je u Golubovce u Zeti.

Ovaj je Markovic zivio u …. ( prvoj?, necitko ) polovini 18. vijeka. Glava Turaka u onom vremenu bio je pasa Mecikukic, a njegov najbolji i najpouzdaniji junak Basr Balor ( po nekijema “Baurer.”). To je bila prava turska ulizica. Usljed velike gladi, koja jedne godine zavlada u Crnoj Gori, poce narod ici kod pase u Skadar za zito, ali s preporukom od Mecikukica, koji, radi namame, jacim crnogorskim bratstvenicima davase razne poklone. Iz bojazni, da se jaca bratstva ovom mamom pridobiju i odvoje, cemu najvise naginjase Donja Crmnica, ugovori se Gospodar Crne Gore sa svojim vojvodama, da se Basr Balor ubije, kao najagilniji u ovom poslu. Vojvoda Petar Vukotic odredi svoga rodjaka Tura Savova, da ga ubije. Ovaj se primi zadatka i dodje kod Markovica u Buronje na savjetovanje, kao svojih rodjaka, kako da se cilj postigne.

Bosko Sutov sa pet – sest Markovica podje sjutri-dan sa Turom Savovim i ovi se zadrze, po dogovoru, u Kolovozu u zasjedi, a Turo ode kod pase Mecikukica za preporuku, da podje u Skadar. Mecikukic lijepo primi Tura, i kad mu ovaj obeca, da ce i od bratstva Petrovica ( vladajuca kuca ) neki doci, da idu za Skadar, u znak paznje posalje Basr Balora, da ga kroz tursku zemlju provede. Ovo Mecikukic ucini, da bi i drugim jacim bratstvima laskavo bilo. Turo i Basr upute se u pravcu Kolovoza na konjima. Kad se priblize Kolovozu, gdje su Markovici cekali u zasjedi, Turo opali pusku u ledja turskom junaku Basru Baloru i svali ga na zemlju. Markovici pritrce, ali turcin pao mrtav i Turo mu otkine glavu i svi skupa pobjezu za Buronje, gdje prenoce. Kad je sjutri-dan Turo predao glavu Gospodaru, pohvalio se je na pomoc Markovica i od tada su jos jace bili pazeni od vladara. Povodom ove pogibije Turci zabrane Crnogorcima ici u Skadar.

Ovaj dogadjaj vezan je za Boska Sutova s toga, sto je on onda u bratstvu bio glavar. Bio je onda stotinas.

Markovici su u ranija vremena veoma nemirni bili. Govore, da je to bila vrlina, a kradja junastvo. Skoro sa svim susjedima, pa cak i sa prijateljima, svadjali su se i tukli.

Milutin Vukicev Markovic bio je u porodici surov, upravo nesnosljiv starjesina i otac. Zato ga njegov sin Zivko izvede u sumu “Strijemosine Bohore” i, u drustvu sa tazbinom iz Barjamovice, ubije. Ovakav teski grijeh neprestalno je mucio Zivka, te se pokaje i kao isposnik prozivi tri godine u supljem krsu u Kuluzovoj Gredi, vise samog sela, u strogom postu i molitvi. Poslije tri godine ispovijedi pokajanje cetinjskom vladici Petru I. pa ga ovaj uputi u Man. Ostrog, gdje u kaludjerstvu dobije ime Maksim. Mozda je, kao stariji covjek, postao “svesteno-monah”, a ovo ime postoji u citulji bratstva, a u obicnom razgovoru, po predanju, najradje se zove “Kaludjer Zivko”.

Jednom prilikom kaludjer dotjera, na mazgu iz Ostroga, mrsa i dr. priloga manastirskom bratstvu na Cetinje. Vladika Petar I. sveti poslje ga na Karuc, manastirski ribolov u ceklinskim vodama, da potjera za Ostrog jedan tovar ribe za Petrov-post. Maksim predoci vladici, da su njegova djeca, imao je cetiri sina, duzna krv Kosticima, bratstvu u Donjem Ceklinu, i izjavi bojazan, da ce ga ubiti. – “I to ne, duse mi, radi moga zivota, no da zbog mene ne bi ko imao tegotu i cinio osvetu, pa da se ponovo krve” – rece kaludjer. Vladika mu rece: “Idi, kad ti velju; mene i tebe ne bije vise niko!”

Kaludjer ode, uzme ribu i pri povratku sa Karuca presretu ga Kostici i iz zasjede ubiju. Ovo se mjesto od onda zove Kaludjerovo Zdrijelo. Cim za ovo doznade sv. Vladika, poruci Markovicima, da ga ne svete, pa pozove i ove i bratstvo Kostice. Kad su bili pred Vladikom, Markovicima rece: “ Pristajete li da ve ja svetim?” – “Pristajemo, sv. Vladiko, kako nam godj ti reces”. Iza ovoga obrati se Kosticima i rece: “Ubiste li vi kaludjera?” – “Ubismo, sv. Vladiko.” – “Zasto da ga ubijete, a on ne bi tu dosao, da mu ja nijesam rekao, Bog dao i sv. milosna Bogorodica, medju vama bilo i gubavih i manitih, zene vase mjesto djece zmije u kolijevkama nalazile, i niti se kad natrazili, niti istrazili. A vi, djeco moja, - okrenuvsi se Markovicima – da ste blagosloveni! Bog vam ovo isplatio i cojstvom i bogatstvom!”

Markovici i Kostici su docnije, po zelji sv. Petra, izmireni i, po preporuci sv. Petra, sa umirne trpeze, na kojoj bijahu Kostici, po obicaju, iznijeli: srebrne nozeve, ledenice, novac i t.d., Nesko, sin Zivkov, nije htio nista uzeti. Ovu su krv Markovici dugovali, jer su Zivkovi sinovi ubili jednoga mladica Kostica od 20 godina, kad je tjerao goveda. Mozda radi plijena govedi. Tijelo kaludjerovo preneseno je u Buronje i sahranjeno u hram sv. Nikole.

2) Markovici su u zajednici sa ostalim Buronjima, imali svadju sa Drazevljanima, u Ljesanskoj Nahiji. Tri Buronjske odive bile su udate u bratstvo Vukcevice. Smatrane su za hrabre i odvazne one zene, koje protivu volje svoga muza, bar jedanput pobjegnu u rod. Radi toga i ove tri odive dogovorno i jednovremeno podju u rod, a Vukcevici dodju, da ih silom povedu kuci, jer je to za muzeve bila sramota. Buronji se usprotive i otvori se boj po t.z. Djelacina – ravna suma u podnozju donjeg dijela Buronja. Buronji su nadjacali i mnoge zarobili, pa ih pod strazom stavili u jednoj vrtaci, dubokoj ogradjenoj zivici, pri putu nize same avlije hrama sv. Nikole u Buronjima. Ta se njivica i danas zove “Tamnica”. O ovome postoji i pjesma u pameti starijih, koju, radi Vukcevica nerado govore.

3) Pri povukovanju granice, kod Sretnje Rupe, izmedju Markovica i Gracana bila je borba u kojoj su Markovici ubili sina Vucura Cirakova sa Graca; a Parcani Lako Milosev Djurisic ubio je, kasnije, u osveti, Sava Vasa Nenadina Markovica, u Muratovoj Dolini.

4) I Buronji su medjusobno vodili svadje i borbe. U jednoj borbi ubili su Markovici Mirka Lakova Radusinovica. U osveti ovoga Todor Ilin Radusinovic, u oboru od Poda ( pod same kuce Markovica ), ubije Milosa Gorcinova Markovica, mladica od 17 – 20 godina.

Drugi put je svadja bila u Sitnicama ( Buronjske vode ) zbog nekakvoga vola i krave. U toj se svadji zdruze: Markovici i Kunice protivu Radusinovica. Borba je svrsena u korist prvih, jer su ih pomagali Novakovici, jedan dio Radusina.

5) Markovici su se svadjali sa bratstvom Celebica u Stitarima zbog toga, sto je Gorcin Zivkov Markovic bio ukrao Celebicima jednu kozu, kad je kod njih, u tazbinu, posao. Kad je stvar dosla pred sudom, Gorcin zakolje, tajeci, jednoga kokota i odreze mu noge, stavi ih u obucu, pa podje u crkvu i zakune se, da Celebicima nista nije ukrao “od kako na ovim nogama cepam i hodam”. Kad Celebici doznadu za ovu prevaru, zaplijene Markovicima stoku, kad se je ova sa Lovcenske planine vracala za Buronje kroz Stitare. Markovici stoku bez zrtava povrate i iste godine o Lucinu-dne, krsnoj slavi Stitara, zaplijene Celebicima stvari, koje pored Buronja pronosahu iz Podgorice. Na molbu Celebica, samo su popu Celebicu povratili sisiju kad je ovaj pozvao Vukotu Vasova Markovica: “ O Vukota Vasov! Odi, coce, povrati mi bare tu ozicu ( sisiju) “. Ovaj Gorcin Zivkov Markovic bio je zet Celebica.

U Buronjima danas zivi 16 domova bratstva Markovica: 12 domova od ogranka Zivkovica, 4 doma ogranka Mirkovica. Sve je ostalo bratstvo preseljeno i to:

1) Vasovici, koji vode porijeklo od Vasa Nenada Vukiceva, usljed siromastva presale se, po osvajanju Zete, rata 1875-8., gdje i danas njihovi potomci, pod imenom Markovici, zive. U novije vrijeme neki su presli u Podgoricu, zadrzavajuci isto ime. Iz Buronja u Zetu jednovremeno se preselise: Cetko Krstov, Gigoje Bojicin, Djuro i Risto Masov; a njihova braca od strica: Drago i Mihajle Vukelje Vasova podju na Cetinje i u Podgoricu, ranije od ovih, a zbog istih razloga.

2) Jovasevici, prozvani tako po Jovasu bratu Vasovu, od kojega je ogranak Vasovici, preseljeni su u Srbiju, takodje zbog siromastva, oko 1840. godine. U Srbiju su posli: Mitar, Stanoje i Milos, Jovasevi sinovi, sa svojim familijama. Iz opstine Mozgovacke 1866. god. vracao se je sa punomocijem Pero sin Milosev radi prodaje zaostale ocevine. U punomociju se proziva, po ocu Milosu, Milosevic, a Markovic je otpalo, ne pominje se.

3) Iseljeni po prilici u I. i II polovini 18. v.: Od drugog ogranka bratstva Markovica, zvanog Mirkovici, takodje je mnogo iseljenih. Tako: Murat i Novica, sinovi Milosa Novakova Markovica, preselili su se u Vraku, kod Skadra, gdje i danas zivi njihovo potomstvo pod imenom Markovici. Preseljeni u I-oj polovini 18. v. Milo Stojanov Markovic preseljen je prije 80 god. u Srbiju, a Kojica Mrdjenov prije 50 god. Daljam, kod Novog Sela, u Bjelopavlice. Misko, sin Grujice Novakova Markovica, posao je, nepoznato gdje, u svijet zbog ubistva neke zene, ali se ne zna kako i zbog cega. Tako je manji ogranak Bjelanovici potpuno iseljen. To je isto bilo i sa manjim ogrankom Manojlovici, a na ime: Zivan Manojlov Markovic preseljen je zbog zuluma zene u Vasojevice, a za njim je docnije posao brat mu Milic; a Petar Mitrov Markovic preselio se je u Vranjinu. Mahom su preseljeni zbog siromastva i nerodica. Zadrzali su ime bratstva.

4) Treci ( glavni ) ogranak bratstva Markovica, zvani Petrovici, takodje je potpuno iseljen u Podgoricu, prije 25 godina, opet zbog pukog siromastva i nedace ( na njima je ono prokletstvo za ubijstvo Velestovca na ovrsenu psenicu u guvno ). Iz sela su, sa familijom, posli: Jovan Todorov i bratuced mu Savo Mihajlov Markovici, ciji mali ostaci potomstva zive i sada u Podgorici i zadrzali su bratstvo Markovic. Pored ovih iseljeni su 1917. god. Milo i Ilija Lazarev Markovic i Savo Markov Markovic, sa svojim familijama, usljed siromastva u Bjelopavlice.

Sve iseljenike, osim Miska Grujicina i Zivana Manojlova, rukovodilo je, uglavnom, siromastvo, da se isele. Ovo je tacno, a i razumljivo, jer su se Markovici jako mnozili, a rodonacelnik Marko prilikom doseljenja uzeo mali proctor, koji se nije mogao siriti, jer su svi susjedi ranije doseljeni. S toga je moralo u bratstvu biti siromastvo usljed mnogo zivlja, a malog prostora za razvijanje. Tjeskoba je i za danasnjih 16 domova u selu, matici iseljenih. Iseljenje je bilo vecinom u 18. vijeku, a to je ono vrijeme, kada je, po istoriji, bilo nerodnih godina usljed suse i sjevera. I danas se prica o sjevernim godinama, kada je jaki sjever duvao i bio uzrok nerodicama. Sigurno se zna, da su svi iseljenici, sem onih u Srbiji, zadrzali ime Markovici.

Podatke o bratstvu Markovica, Buronji – Ljesanska Nahija, pribrao je, jula 1913. god. potpisani ( onda u zvanju ucitelja ) od Lazara Radojeva Markovica, starca od 90 godina. Poznat je bio kao pamtisa. Iste sam podatke provjerio od najstarijih Radusinovica: Rada i Stevana Kojicina, koji su, takodje, za ovo bili najmjerodavniji.

Posto prilikom Vasega dolaska na Gradac nijesmo bili ovdje, te i nijesmo mogli dati Vam nikakvih podataka o starinama kuce Kazica, koje bi vam mogle posluziti kao neka gradja iz koje biste Vi ponesto – sto nadjete za shodno i umjesno uvrstili u Vasu cijenjenu knjigu, a mozete se uvjeriti da je ovo sve istinito i otvoreno moze izdrzati kritiku, te za istinitost svega ovdje dostavljenoga mi odgovaramo.

Mi se nijesmo htjeli upustati u mitske price i starine, kao neki poput vila i Grckih bogova, nego ono samo sto se moze utvrditi dokazima i dokumentima.

Pleme Gradac sacinjavaju sela: Gradac, Parci i Zupa Gradacka ( Brezine i Bridje ).

Gradac zahvata srednji dio Ljesanske nahije sto se po najstarijoj podjeli zove srednji komun, jer se Ljesanska nahija dijeli na tri komuna: donji, srednji i gornji. Gradac sacinjavaju 7. bratstava / porodica i to Kazici, Raickovici, Djurisici, Brnovici, Bojanici, Kovaci i Marovici. Sva bratstva u Gracu broje danas ( osim iseljenih iz Gradca ) oko 130 domova i oko 780 stanovnika. Predanje veli, da su se Gracani doselili iz Hercegovine, kao sto se vecina crnogorskih bratstava otuda doselilo. Najprije su se nastanili Gradacki preci u okolinu rijeke Gracanice ( te otuda i naziv svoj nose, ali se nezna ko je od koga dobio naziv, da li pleme po rijeci, da li rijeka po doseljenicima. Iskraj rijeke Gracanice ( okolina Niksica ) doselili su se ovdje dje sad zive otprilike nazad oko 280 godina do 300. Kao sto gore pomenuh danas ima oko 100 domova ovdje, a iseljenih odavle u druga sela i varosi u Crnoj Gori i Srbiji ima blizo toliko.

Od kad su se Gracani doselili ovdje pa do danas plemenu Gradackom i cijelom srednjem komunu Ljesanskom iskljucivo su bili svestenici iz bratstva Kazica. Bilo ih je do sada svestenika 10, a sada jedanajesti, kako to svjedoci narodna tradicija i porodicna citulja.

Bratstvo Kazica broji sada u Gradcu domova 24; a izvan Gradca u Crnoj Gori preseljenih po raznih sela i varosi oko 15.

Stanovnika od bratstva Kazica u Gradcu 171; a izvan Gradca u Crnoj Gori 97; i to u Dodose 4. kuce, u Podgorici 2. kuce, u Ocinice 1. na Karuc 1; u Kurioce 2. u Vranice 1. kuca, na Botun 2. kuce.

Predanje veli da od raseljenja Kazica ovdje do sada broji se do najmladjeg 14. pasova. a po srodstvu su najdalje do 7 pasova. Nijesu se medju sobom nikada zenili ni kumovali.

Bratstvo Kazica imalo je i svojih znatnijih ljudih i junaka, od kojih neki zivo i danas blistaju u narodnoj prici i uspomeni, a neki se spominju i u narodnoj pjesmi junackoj.

U bratstvu Kazica osim svestenstva, koje je u ovoj kuci nasljedno bilo svagda i neprekidno do sada, nasljedan je bio i sad je u istoj kuci barjak.

Kad je ono Sveti Petar Petrovic posao u Rusiji da trazi pomoci protivu Mahmut Pase Busatlica donijo je nekoliko barjaka i uoci same bitke koja je bila na Krusima 1796 godine S. Petar dao je u Ljesanskoj nahiji tri barjaka, od kojih je dao jedan u bratstvu Kazica: “Golubu Kaziji” govoreci da mi je imati ovakvih 300 Goluba radosno bih cekao Mahmuta. U boju na Kruse Golub se je odlikovao, posjekao 5. turskih glava.

Golub je bio oglasen i znamenit junak i drugim bojevima, okrsajima i cetama sa pogranicnim turcima. Oglasen je i poznat u svoj Crnoj Gori kao odlicni megdandzija i otmicar neprijateljskih imanja.

Savremenici njegovi koji su ga zastali a u nekoliko i njegova djela s’ pouzdanjem i dokazima pricaju tvrde da je bio ubio 18 ljudi. Barjaci tada nijesu bili nasljedni, nego su ih vladari davali po uvidjavnosti razumije se odlicnijim junacima; no ovaj barjak Golubov docnije je dat u nasljedstvo u bratstvu Kazica barjaktaru Petru Milovu Kazicu poznatom u bojevima od 1858 kao odlicnom junaku, a prije toga bio je stotinas.

Kad je Sv. Petar Petrovic najprije ustanovio prvi nacin suda i sudjenja u Crnoj Gori, prvi sudnici ( sudije ) zvali su se Kuluci, od kojih je bio jedan pop Petar Kazic, poznat kao jedan izmedju najboljih i najpametnijih prvaka u plemenu u svoje vrijeme. Kako cujemo spominje se u nekoj knjizi nadjenoj u novije vrijeme u mletackom arhivu opisujuci neki dogadjaj istorijski pop Petar Kazija i pop Celebic.

U boju na Kruse osim Goluba Kazica odlikovao se je i Mirko Cetkov Kazic, kojega je Sveti Petar za vanredno junastvo i nekoliko posjecenih glava nagradio velikim turskim macem koji se je kao kucna starina mogao vidjeti do novijih dana.

U bojevima i ratnim okrsajima Crnogorskim protiv Francuza u Boki Kotorskoj od 1812 – 1815 godine izmedju ostalih odlikovao se je svojim junastvom Musika Popov Kazic, kojega je tada Sveti Petar nagradio za njegovo junastvo stavivsi ga u sud ( Gvardiju ondasnju ).

U nekom ratnom okrsaju Ljesnjana sa podgorickim Turcima u Ljeskopolju 1802 godine odlikovao se svojim junastvom Pejan Novakov Kazic, koji je bio i vodja u toj ceti koji je u istom okrsaju i poginuo, a osvetio ga je docnije Golub Kazic.

Sin Poznatog junaka Goluba Kazica Milo Golubov, bio je kao momce odlican junak i poginuo je u boju s Turcima u Farmake 1848 godine, istovremeno kad i Luka Lazarev Vukcevic junak Drazevinski.

Osim ovih bilo je poznatih i vidjenijih ljudi i junaka u novijim bojevima 1862 i 1876, koje ce novija istorija ocijeniti.

Kad je Vladika Rade ( Petar II. ) ustanovio svoju gardu perjanike u tom broju izabrat je iz bratstva Kazica Djuro ( Muho ) Hadzin Kazic.

U kuci popa Stevana s bracom 27 cla. bilo; u popa Toma s ocem i sinov. 12 ima danas.

Prezime Kazic objasnjavaju ovako: Kad su jednom Turci iz Stanisalica isli na Gradac, da kupe harac, njih je prvi sacekao predak Kazica, cija je kuca bi na kraj sela, pa je potrcao te Kazao svakome u selu i govori se, te su docekali te 4 turke i 3 ubili a 1 pobegao.

Predanje nam kazuje, da su se nasi stari doselili s Gracanice iz Niksica i stoga su svoje novo naselje nazvali Gradac. Najstariji nam predak za koga znamo zvao se Bosko ciji su sinovi bili Raic i Djurisa. Raic, od koga mi Raickovici vodimo porijeklo, imao je tri sina: Stojana zvanoga “Velji” koji je bio Knez, Vuja i Rada. Kad je bio boj na Carev-Laz 1712. g. za vlade vladike Danila Vujo Raicev, kao vrlo hrabar i odvazan junak ucestvovao je u boju na Carev-laz i tom prilikom posjekao turskog barjaktara i uzeo mu barjak.

Posto je za ovo Vujovo djelo saznao pasa Podgoricki skupi veliku vojsku iz Podgorice, Spuza i okoline da kazni raju koja se usudila da sjece Turke i uzima turske barjake, posto je Gradac bio pod Turcima u to vrijeme. S tom vojskom ode pasa uz Ljesansku nahijui dodje na Gradac gdje se ulogori sa vojskom na sred Njiva. Odatle pozove Stojana Kneza da mu dodje u logor s bracom. Stojan nije dosao na taj poziv vec se, kad Turci podjose na njega, zatvori s bracom i ostalim ljudima koji su pristali uz njega u svoju kulu na Gradac od koje razvaline i danas postoje. Sada se otvori krvava borba oko Stojanove kule koja je trajala nekoliko dana. Moze se zamisliti, kako je bila krvava borba oko kule kada su Turci podigli toliku vojsku da kazne Vuja Raiceva. Turci su se preko gomile mrtvih i ranjenih hvatali za zidove kule. Najzad Turci navuku slamu i sijeno oko kule te zapale. U kuli izgore i poginu i Vujo i Rade a Stojana Turci uhvate.

Kada su docnije poslati barjaci iz Rusije vladici Petrovicu da nagradi najhrabrije crnogorce od tri barjaka – data Ljesanskoj nahiji

Jedan je dobila kuca Raickovica za junastvo koje je ucinio Vujo Raicev na Carev-Laz. Ovaj je barjak nosio Vuko Radov sinovac Vujov. Od tada pa do danas barjak se nalazio i nalazi se u nasoj kuci.*

*Prele Kazic (? necitko ) , komandir, tvrdi da nisu oni dob. barjak pre boja na Kruse ni na Kruse ( jer je b. na Kruse barjaktar Golub Kazija ) nego deca dobili kasnije.

Od Vuja je jedan ogranak kuce Raickovica. Vujov je sin Nenad od Nenada Mojas i Kojica od Mojasa Vuceta od Vucete Musika od Musike Stevan od Stevana Pejo.

Od Kojice polazi drugi ogranak Kojicin sin Pejuta od Pejuta Zivko od Zivka Bosko i Djuro.

Bosko je bio vrlo hrabar junak koji je “Omerpasine godine” kad se je zatvarao u Ostrog vojvoda Mirko Petrovic, posjekao dvije turske glave, a vidno se je odlikovao i u ostalim bojevima, zbog toga se i pjeva u narodnim pjesmama. Njegov brat Djuro bio je barjaktar takodje vrlo hrabar junak koji je posjekao Turcina na Cetu pri drugom zauzecu Zabljaka medju dvije vojske dje su svega Crnogorci ugrabili i posjekli dvije Turske glave.

Rade Raicev imao je sinove: Kneza Vuka Radova ( ? ) i Iliju. Od Vuka je Tomas i Milos od Tomasa Prentas od Prentasa Vujadin od Vujadina Spahija od Spahije Pejas.

Od Ilije Milija od Milije Stanisa od Stanise Novak od Novaka Stojan od Stojana Pero od Pera Misko koji je bio dobar i hrabar junak i odlikovao se kako u bojevima od 1862. g. tako i u bojevima od 1876. g. Misko je posjekao dva Turcina a trecega ziva uhvatio.

Od bratstva Raickovica ima dosta odseljenih porodica i to: u Podgoricu, u Zetu, u Bjelopavlice, u Ulcinj i u Srbiju: u Krusevcu i u Prokuplju.

U ranije doba bilo je preko 14 lica u kuci Spahije Vujadinova ( sa sinov. 15 ) , Masa Petrova ( sa sinov. Preko 15 ) i Nikole Paviceva a za sada u kuce Sava Lukina ( 14 ).

Bosko 1 – Rajic 2 – Vujo 3 – Nenad 4 8 – Mojas 5, 7 – Vuceta 6 6 – Musika 7 5 – Stevan 8 4 – Pejo 9 3 – Nikola 10 2 – Petar 11 (1).

Mojas 5 8 – Kojica 6 7 – Peruta 7 6 – Zivko 8 5 – Bosko 9 4 – Joko 10 3 – Niko 11 2 - Djetic( ? ) 12 1

O Porijeklu Djurisica koji stanujemo u Selu Parcima Ljesanske nahije po dokazu nasih predaka imamo dokazati obo:

Nasi stari doselili su na Gradac iz Zupe Niksicske iskraj vode gracanice, po kojemu je imenu i dobilo ime selo Gradac, u isto mjesto docnije podigli su kulu koja se prozove po Djurisi ( 1 ) od koga smo mi Djurisici, Djurisica Kula. Djurisa je imao 5 sinova i to: Vuka ( 2 ), Stojana ( 2 ), Jovana, Stanisu i Petra. Djurisa i ovi njegovi 5 sinova zivjeli su u kuli u zajednici, Djurisa je od sinova imao 6 unuka; i kad je bio boj na Carevom Lazu 1712. god. Djurisa sa svojim sinovima i unucima bio je u tom boju i borili se kao dobri vitezovi . Vuk sin Djurisin za vrijeme boja je i barjak nosio .

Svjedodzba koja nas moze uvjeriti da je Djurisa sinovi mu i unuci bili hrabri vitezovi jest ta: sto je iste godine kad je turski vezir razumeo kako se Djurisa njegovi sinovi i unuci hrabro borili protivu Turaka na Carevom-Lazu i mnogo jada od njih cinili to i digne vojsku u mjesecu septembru i ulogori se pod Gradac i tu pozove Djurisu sa njegovom porodicom na predaju, a Djurisa turskim poslanicima odgovori da im se nigda predati nete do potonje kapi krvi.

Kada vezir turski cuje za ovakav odgovor okrene vojsku na Djurisinu kulu i Djurisa kad vidje da je turska sila na njega okrenula zatvori se u kuli i rece: “u Kulu sinovi i unuci jerboa cemo da se borimo dok smo u zivotu i tako se u kuli zatvore. U pomoc su Djurisi priskocili i u kuli zatvoreni bili: Milos Markov iz Buronja od kojeg postoje Markovici, dva Vukicevica iz Cepetica, po predanju culi smo da je i jos drugih u kuli zatvoreno bilo kao nekoji Brnovic za koje ce isti pokazati, u kuli sa Djurisom zatvoreno je bilo 20 junaka odakle su se tri dana viteski borili i turke od kule odgonili.*

*Samo se toliko zna, da su turci b. udarili na Gradac i da je neki Vuk iz kuce ( nije bila Kula ) Djurisica pobegao i bezeci kroz tursku vojsku poginuo.

Na kuli je bio prozor na gornjem boju sa sjeverne strane, a pod prozorom bilo je jedno drijevo, “drijen” kojega i danasnji zivi ljudi pamte kada je bio u porastu kao napr: Nikola Pavicev koji u istoj kuci stanuje, a koji drijen razumije se ocuvan je bio kao neka stara uspomena na kojem su drijenu izlazili i penjali se Turci i njihovi barjaktari da se nebi kako kroz prozor u kulu uvukli gdje je Djurisa i njegovi sinovi barjaktare turske ubijali o barjake otimali i tako se viteski iz kule borili za tri dana i tri noci i predanje nam kazuje da su 7 turskih barjaka kroz prozor oteli, gdje je oko kule mnogo mrtvih lesina turskih ostalo. Na svrsetku trecega dana od 20 zatvorenih junaka mali je broj bio u zivotu, Vuk sin Djurisin bio je u zivotu i jos i po predanju se kaze da je imao jednoga pobratima u turskoj vojsci koji ga zovne i zapita: jesil’ u zivotu pobratime Vuce; a Vuk mu odgovori: jesam pobro ali u malenom, jer je moj otac Djurisa poginuo na prozoru od kule, a ostaloga drustva imam jos i junacki se mogu boriti a pobratim mu rece predaj se jer si poginuo a on odgovori to nigda ziv uciniti necu.

Posto Turci vidjese da nemogu kulu oruzjem osvojiti to onda sijeno i slamu prinijese da kulu spale.

Posto zatvoreni u kulu vidjese da su turci prinijeli sijeno i slamu i hoce da ih spale to onda Vuk Djurisin rece: otvarajte vrata da junacki ginemo da ne ne spale u kulu: Vuk od kule otvori vrata i s macem u ruci skoci u turke sa ostalom nepoginulom druzinom, sjekuci Turke Vuka posluzi sreca posto je mnoge neprijateljske glave posjekao i gotovo te se nije bio spasio; ali ga turska vojska koja je na stranu odvijena bila doceka i ubije. Mjesto ka kojem je Vuk poginuo zove se “Stari Brijeg” u blizini Krivog Vrha.

Ostali su svi izginuli osim jednoga koji se po predanju preseli u Boljevicima u Crmnici ( nije tacno vidi str 1122 ) koji se prozivaju Djurisici i s nama se bratstve. Stojan ( 2 ) sin Djurisin imao je 2 maloljetna sina Jova ( 3 ) i Markica ( 3 ) i kada su u kuli se zatvorili Jovo je imao 7, a Markic 4 god. koje je majka kao maloljetne povela u nekakve svojte kod Markovica u Buronjima i ista se povratila u kuli pridje nego su je turci opkolili bili koja se je i borila kao vodu vrela s kojom su turke oko kule parlili, istu su turci zarobili u kojemu je ropstvu u Beogradu stanovala 12 god. imenom su je zvali Jekna Stojanova koja se poslije 12 god. povrati kod svoja dva sina na Gradac koja i postigne neki dio imovine svojih sinova koju su bili pritisli njihovi rodjaci, i koji su na slobodu tursku bili ostali.

Mi se Djurisici dijelimo na dvoje: i to jedni su od Jova ( 3 ), a drugi od Markica ( 3 ).

Jovo je imao sina Stojana ( 4 ) i Ivana ( 4 ), a od Ivana Sunja ( 5 ) dobar i hrabar vitez koji je dvije turske glave posjekao za vrijeme Vladike Petra I Petrovica na Krusima, od Sunja Scepo ( 6 ) koji je bio u gvardiju za vrijeme Vladike Petra II-oga; od Scepa Krcun ( 7 ), od Krcuna Joko ( 8 ) a od Joka Bozo ( 9 ).

Ivan je imao drugog sina kojega su zvali Milos ( 5 ). Milos je imao Perutu (6 ), Peruta je bio hrabar vitez koji je posjekao dvije turske glave jednu na “Sitnici”, a drugu ( jednu tur. Glavu ) “Brasnjenom brijegu”. Od Perute Marko ( 7 ) od Marka Pero (8).

Stojan je imao sinove: Scepa, Novaka i Goluba. Scepo je imao sina Stojana koji je bio stotinas ( precrtano ) za kratko vrijeme hrabar vitez junak i cetovodja koji je Usein Agu Mecikukica u selu Grbavcima koje je bilo pod Turcima izazvao ga na dvoboju, koji mu je pobjegao preko noci i nije smio na dvoboju izaci Mecikukic; koji je dvoboj morao u jutro biti: hrabro boreci se u Bjelopavlicima na Trentinoj glavici vise Spuza medju Brdjanima uporedo sa Vulom Neskovijem iz Martinica osobitim se junastvom i hrabroscu odlikovao, zbog cega mu je Knjaz Danilo ! stotinastvo i dao; mnoge je turke bio i plenove im otimao; hrabro boreci se posto je mnoge turke oborio ovaj dobri vitez od Turaka bi posjecen u Bjelopavlicima 1862 god. Od Stojana Joko sin mu; a od Joka Blazo.

Od Markica je Pesa i Savic od Pese Markisa od Markise Jovan koji je kao hrabar junak bio posjecen boreci se u Bjelopavlicima 1862 god. od Jovana Ilija od Ilije Pero. Od Savica Kokora i Andrija. Andrija je bio hrabar vitez koji je posjekao 2 turske ( ? ) glave ( ? ). Kad je Busatlija udario na Krusima. Od Andrije Nikola od Nikole Stevan od Stevana Ivan, od Kokore Savo i bio je u gvardiju a poginuo 1862. g. u Bjelopavlicima i bio posjecen. Od Sava Milos, koji je bio stotinas, pa onda podkomandir pa najposlije komandir hrabar vitez; od Milosa Gigoje od Gigoja Simo. Dragisa Muratov Djurisic od 16 god. je posjekao tursku glavu na Krusima. Od Dragise Jovo od Jova Ilija od Ilije Niko.

Djurisica nas ovdje u Parcima ima 20 domova. U Bjelopavlice u Curilac 7. u Srbiji 4 u Krusevcu 1, u Boljevice u Crm. 10 nije tacno ( b. srt. 1122 ) u Zeti Botun Podgorici 10 a u Ulcinju 6 domova koji se i danas prozivaju Djurisici.

Da je ovo istinito mozemo potvrditi sa drugo-bratstvenicima koji bi kazali da su culi kao i mi.

1) Nasa porodica je od Starine iz Crmnice iz Sela podgora od porodice Vujacica koje ima i selo tamo. Nas Stari Koji je dodigao zvalisuga Bojo ( 1 ) Koji je dosao sa njegova dva Brata. I naselilisuse u Scepetice te od Baja Spada nase Bratstvo od ostale .2. Bojova Brata Kazu dasu Vukicevici u Scepeticima i Sikmanovici u Zeti u Ponarima. Ta recena 3. brata bilisu Hrabri Junaci Kojisu bili duzni vise krvi od Kojih su Krvi i predigli iz Crmnice. Na Boja bijo je odlikovan orden t.j. Medalja ( za koju se ne zna od koga je dobio ).

3.) Ivan je imao .2. Sina Radonja ( 3 ) i Tomasa Kojisu Kao Hrabri Junaci poginuli u zatvor na Kulu Djurisica na Gradac.

4) Radonja imao je Sina Stojana ( 4 ) i on Kao Hrabar Junak na svoj uljanik ubijo je velestovca od Koje Krvi naselijo se na Gradac

5) Stanoje imao je .2. Sina Petra ( 5 ) i Janka ( 5 ) Sa Kojima se preselijo sa Graca kao prvi naseljenik u Zupu gradacku.

6.) Jankoje ima .4. Sina od koih je Milos ( 6 ) J. Bojanic. Kao hrabar vitez ucinijo za vrijeme ono kad je Mahmut pasa pocinujo na Kruse tun je Milos posjeka .2. Turske glave i uzejo je Barjak pa Kadgaje dao Svome Vladici Sv. Petru Svetije kazao daje barjak bijo vojske Mihaila Bana uzet na Kosovo, poslje nekoliko Godina bilaje borba Sa neprijateljima na Gornje Kokote te u tome Boju i poginujo je Milos.

7) Milos je ima 5 Sinova od Kojih je nastari Sin Jovan Poginujo u Boju Kao hrabar Junak Na farmake god 1858.

Kao st opisah zitije Jankovo dostavljam i Petrovo. Petar imaoje Sina Basa a Basoje ima .4. Sina. Od kojih su zivjeli Po 29. Celjadi u zajednicu od Koih je imao Zivko Sin Basov Svoga Sina Stojana Koi Kao hrabar Junak poginujoje na Banovu gomilu god 1860 ( i gardist )

Bratstvo Brnovica predigli su iz Gracanice ( Zupa Niksicska ) i doselili su se prvi put na Gradcu, docnije su neki sisli u Zupu Gradacku i na Bridje. Po predanju se prica da smo potomci od Brna. Brno je imao sina Vukasina. Vukasin je imao dva sina i to: Petra i Markica. Petar je imao sina Radula, a Markic je imao pet sinova. ( Jedan od Markicevih sinova, po imenu Cepan, poginuo je sa svojim stricem Petrom u Kuli Djurisica .) Radule je imao sina Vukala; Vukale je imao sina Rada; Rade je imao pet sinova. ( Najstariji od sinova Radovih, po imenu Baro, preplivao je Moracu, kad je bio boj u Zeti; i posjekao je tursku glavu i junacki je ugrabio barjak iz ruku turskih i s njim pobjegao natrag u svoju cetu, te se po tome to mjesto dje je presao pozvalo Barangaz ( Pod Grbavce ). Cirak je bio glavar u kuluke. Bogdan Radov je poginuo od Cekljinjana, i to kad su se krvili medju sobom Ljesnjani sa Ceklinjanima. Vuko Radov je poginuo na Kruse za vrijeme vlade vladike Petra I. Dragisa Radov bio je izvrsan junak. Baro je imao tri sina. Od ovih sinova njegovih, po imenu Zivko, bio je u boju na Kruse i posjekao ? dvije turske glave ? gdje je isti i poginuo, Milos Barov je bio u boju na Brasnjenoj Glavici gdje je posjekao jednu tursku glavu, i po njemu se ovo mjesto tim imenom i danas zove. *

* t. j. tu je gradacka ceta docekala turke, kad su terali brasno, ubila 2 turcina i prosula ono brasno, te je otud ta glavica prozvana Brasnjeni Brijeg. Zbog t. su Vukcevici opet napali Gradcane.

Minja Cirakov bio je u boju na Sitnici i bio je u gvardiji, vrlo hrabar junak, tu je posjekao tursku glavu. Zivalj Muratov bio je u boju na Kruse i tu je posjekao tursku glavu (?). Ivan Jovanov bio ( je u ) je na Tursko Oko ( gde ?) sa ovcama, i tu je iznenada cetom turaka napadnut i posjekao je tursku glavu i utekao je ziv, a po njemu se ovo mjesto i danas zove. ( !!?) Ivan Zivkov bio je u boju u Ostrogu gdje je posjekao tursku glavu i dat mu je za ucinjenu hrabrost orden. Domova Brnovica ima svega u Gradcu i Zupi Gradackoj 25. Od bratstva Brnovica ima odseljenih domova u Podgorici, u Zeti, u Spuzu, u Bobiji i u Srbiji ( u Krusevcu ). U bratstvu Brnovica bilo je ( zadruga od ) preko 14 lica i to u: Vukala Boskova s bracom 18, u Ivana Lukina 15, i u Ivana Milova sa sinovima 17.

Pasovi su danas: I Brno II Vukasin III Petar IV Radule V Vukale VI Rade VII Baro VIII Milos IX Bosko X Vukale XI Filip XII Marko

Neznajuci dace ta nasa starina sluziti za istoriju to nijesam ni … ( slikava, minova ) svaku stvar kao sjecnju glava zato i sledece … ( de ) da je. Kad je Go .. jo juris ucinijo nazocise sve Uskokovi .. na Turske desecare posjeklisu glava 12. voivoda Rae..di ( Gae..di ) popa je posje tri turcina Ug..ca kad je i poginuo. Vojvoda Vucina u grba . ubo protivu tuga … posje. 4 glave deje poginujo. Voivoda Ivan na ……….

Voivoda Stana posjeklisu .o. Franc..o na smrtno . veivodu sta… ..eke sto je bilo od Vladike ( ?) Daninika ( Danilina ?) slavno i odlicno na nahiju Ljesansku sve je bilo pod upravom nasih predaka.

Kad je ceta turska udarila na Lesnane u veliki vrh posjekaje Musan Popa Petra vi.. .z. glave od turaka.

O brastvima – Brastvo Celebica doselilo se je s trebjeske glavice iz Niksicske Nahije, a tamo su se zvali Trebjesani. Oni se zovu Celebici radi toga sto je je bio Lazo koji je nosio celenge, te po tome su ga Turci u Niksicu zvali Celebija, te odatle potice to ime Celebici.

Od Laza bio je Jakov ( 1 ), koji je dodigao u Stitare. Jakov se ozenio od Pavlovica, koje je tu zatekao i ozenio se od njih. Isti Jakov imao je tri sina: Vuka ( 2 ), Nikolu i Radosa. O Nikoli i Radosu su vam dostavili njihovi bratstvenici, a ja cu vam dostaviti iskljucivo o bratstvu Celebica; koje potice od najstarijeg sina Jakovova Vuka, koji je isto kao i njegov djed Lazo dobio naziv Celebija, po kome se mi danas zovemo Celebici.

Pasovi su: Vuko ( 2 ) – Vuceta ( 3 ) – Vuko (4 ) – Dumelja ( 5 ) ( brat Dumeljin je Nikola i Pejan ) – Besun ( 6 ) - Djukan ( 7 ) – Bozo ( 8 ) – Marko ( 9 ) – Milo ( 10 ).

Dumelja je posao na Cevo u ratu, kad je Cuprilic udario na Crnu Goru sa svoim sinovcem Novakom. U tom boju je Dumelja posjekao tri glave i uzeo sablju i mac i jednoga konja sa istih. Taj je mac dat Gosp. Bozu Petrovicu, u koga se i danas nalazi. Od recenih Turaka jedan se je zvao Alija Haraclija iz Niksica. Novak Nikolin ( sinovac Dumeljin ) posjekao je dvije glave i uzeo barjak.

Kad je Mamut pasa udario ( precrtano ) isti Dumelja i njegov sinovac, Nikac ( sin Pejanov ) su posli na Konavla, a o njima vi je dostavljeno kako su bili odlikovani. Da je ovo istinito, mozemo se uvjeriti sto se nalazi iz Arhive mletacke u Gosp. Dr. Laza Tomanovica dopis o tome naime kako je Dumelja primao cohu od Mletaka i to radi toga sto je tu posjekao 2 glave a sinovac je njegov tom prilikom poginuo.

Radi tvrdjeg mira izmedju Mamut pase i Sv. Petra poslato je po nekoliko biranih ljudi naizmjenice s jedne strane drugoj, koji su se zvali taoci, i tom je prilikom Dumelja kao taoc u Skadru umro. Njegovo mrtvo tijelo je doneseno u Stitare i ukopano pred hram Sv. Luke. Iza toga njegov sin pop Vukota kad je napao Mamut pasa na Crnu Goru i udario na Brda vise Spuza na Martinice tu je posjekao 6 glavah i njegov brat Besun 1. i Petar Vukotin brat 1. i uzeo barjak, zato mu je Sv. Petar dao barjak, kad su se dali prvi barjaci u Ljes. Nahiju, koji se i danas nalazi na nasu kucu. Iste godine kad je Mamut pasa udarao na Kruse pop sa njegove 5 brata posjekli su 25 glava sam pop 7. a njegova braca ostatak. Janko njegov brat je donio barjak tog istog boja.

Posto je Sv. Petar rekao prije boja da ce svakome koji bude posjekao glavu dati cekin, to posto se je svrsio rat zapitao je Sv. Petar istog popa Vukotu da li se je nasjekao a on mu je odgovorio da jest bilo Turaka bilo Latina i to mnogo.

Kako je sam pop sa bracom posjekao 25 glava to mu rece Sv. Petar, da nema da podmiri ni samog popa sa bracom i bracu Kaludjerovice, a kamoli toliko sile ljudi, jer je tog puta poginulo mnogo Turaka Crnogorci su rekli onda da oni ne mare za pare, nego da su se borili za otadzbinu i slobodu.

Tom je prilikom rekao popu da te darujem, a on mu je odgovorio da on ima hvala Bogu dosta, no da mu dozvoli da kida kosu, jer su popovi ljudi radenici i mucenici i ratnici pa da im smeta mnogo i tada je dozvolio da mogu svi kidati.

Pop Vukota Celebic je bio u Kuluke sa Sv. Petrom kao sudija. On je bio hitar i lak i preskakivao je Vir Crmnicki, kad je bio sa Sv. Petrom u Crmnicu.( I zato su ga zvali krilati pop Celebic ) Radi sviju svojih vrlina bio je odlikovan . Takodje je bio u kuluke Besun Dumeljin njegov brat. Nikola Djurov dobar covjek i gvardist u Ljes. Nahiju, Gavrile Petrov barjaktar dobar junak i covjek. Bogdan Ilin unuk popov posjekao je barjaktara i uzeo dva barjaka ( 1862 na Meterize ) i istom prilikom ranio zato ga je Gospodar odlikovao sa obilica medaljom. Marko Ilin sinovac popov posjekao je barjaktara i uzeo barjak, zasto ga je obdario Gospodar Danilo vi.. krstom i metnuo ga za cetnog oficira.

Janko Stankov je na isto mjesto posjekao 1 Turcina. Sunjo Ilin unuk popov, kad je naseljen na Lukovo ukraj Niksica u jednoj ceti, koja je napadala na Niksic posjekao je 1 Turcina.

1875 u Jaose poginuo je Stanko Nikolin i posjekao 1 glavu. Vukota Djurov 1876 poginuo je i u istom boju posjekao 1. glavu.

Stevan Jovanov 1877 . god. u Ljes. Nahiju ubio se sa Savom Paunovijem Kucem koji je bio u tursku vojsku uskocio, Savo Paunov je tada ubio Stevana Toma Lazova s Oraha.

Celebici gdje su god doprli u kojem boju tu su se odlikovali, a mrtve i ranjene ne mogu dopisati, jer ih je tu mnogo.

Za barjake Celebica moze se dostovjeriti, isto se i danas nalaze u Laboratoriji Knjaza Gospodara.

Za sve gore receno imam svjedodzbu da je sve istina. Od naseljenja naseg Djeda u Ljesansku Nah. u Stitare u doba vladike Danila od tada pa do danas bili smo vjerni kuci Petrovica i nijesmo nikome nikad haraca davali do kuci Petrovica.

Za ljude zive koji su ratovali u posljednjem ratu, tako isto bih imao dosta dokazati, ali ce njih druga istorija zabiljeziti.

Imao bih i vise dokazati, ali mi je izgubljena istorija popa moga djeda te sve vi ne mogu kazati, a ako bih se sto sjetuo ja cu vam dostaviti.

Kralj Stevan je uselijo ( iselio ) Toma ( Tomu ) Ljesevic u gornje selo a Tomo Ljesevic imoje tri sina, mismo, od trecega sina Tome Ljesevic, potome smo, ostare, crkv, hramom svetim ( koja stara crkva ) Tomom. I mi smo do njega,

Tvrde, da su i Cetkovici rod i da je nekad b. polovina Tomica njih. Svojina. Za Tomu vele, da je dobio barjak i mac i konja od kralja ( !)

Po svemu se vidi, da su Cetkovici i Ljesevici starinci i da su medju sob. rod, pa su po svoj prilici zajednickog porijekla i to verov. Bas od negd. Bratstva Tomica, po k. se ovo selo prozvalo, pa su docnije dobili drugacijia prezimena po novijim precima. Tamna uspomena na ( znatnu licnost ) Tomu Ljesevica mozda se odnosi na toga I pretka, od k. je postalo staro bratstvo Tomici.

U mome radu na ispitivanje plemena Zagarca naisao sam na neka topografska imena, ciji postanak nijesam u stanju objasniti, a sto bi potrebno bilo uciniti, kako bi se preko tih rijeci, mislim vecinom tudjeg porijekla, doslo do podataka o negdasnjem stanovnistvu Zagaraca. Saljuci Vam ta imena uctivo Vas molim da biste ih dali nekom filologu koji bi mogao objasniti njihovo porijeklo. Meni je do toga da se savjesno i strucno svrsi posao, a platicu koliko se bude trazilo.

U Zagarcu je bilo glavno naselje negdasnjeg velikog plemena Malonsica, koji se poslednji put pominju 1495. g. Oni su se raselili, istrazili, ili ih asimiliralo danasnje stanovnistvo te o njima u narodu nema pomena. U broju 46. rukopisne zbirke pjesama g. A. Luburica, koje se nalaze u Akademiji nauka, pjeva se o zenidbi Ivana Malonsica. Molio bih Vas, ako je to moguce, da biste me upoznali sa sadrzinom te pjesme, kako bih ma sto saznao o Malonsicima iz vremena koje se u pjesmi pominje.

Bavan, Bardetici, Brine; Vajski Krs, Vesna Kamenica; Dermet; Gaurin Do, Gropa; Djedjeze, Djevanovica, Djincevica; Zdrebonja; Zamrten; Koljesica, Kotlijes; Malenza, Mikaca, Mitrac, Misjak, Malonsici – Malonzici, Moduliste; Okojse; Plihne, Peleper, Pelivor, Palagrin, Pajteza; Sintolija, Sadjavac, Skrlicko Zdrijelo; Tatanovica, Trinsici; Ceret, Cmoljanov Kam; Useza; Sambeg, Skamac, Spereza.

	Comments and suggestions are welcome and selected will be published
©	webmaster@montenet.org
*Montenet 1997*	All rights reserved. Last updated Nov 2003

LJESANSKA NAHIJA II

1. Uvod: Ljesanska nahija i Dr. Jovan Erdeljanovic

E – 468 – 6 ( 50 )

Vukcevici u Ljesan. Nah.

Ocevidno doterivano prema istoriji.


	[Index] [Profile] [People] [Geography] [History] [Culture] [Art] [Language] [Religion] [Miscellaneous]
	[Site-map] [News] [Politics] [Law] [Economy] [Travel] [Sports] [Letters] [Links] [ExYu] [EE&Russia]